Intervjui sa Carlosom, Taishom, Florindom...

*

ORLOV DAR – razgovor sa Carlosom Castañedom

Pisala sam Carlosu Castañedi u vrijeme kada sam pripremala seriju intervjua sa suvremenim
misliocima-mističarima SAD-a. Nakon telefonskog kontakta, dogovorili smo se da ću ga
posjetiti u Los Angelesu. Upute koje mi je dao vodile su do UCLA-parkirališta. Došla sam s
trojicom prijatelja. Točno u dogovoreno vrijeme, na parkiralištu se pojavio čovjek onižeg
rasta, obučen u traperice i drap jaknu, crnokos. To nije mogao biti nitko drugi nego C.C.
Moji prijatelji su me željeli ostaviti nasamo s njim, ali on ih je zamolio da ostanu. Draže mu
je, rekao je, da sa svima nama provede vrijeme u prijateljskom razgovoru, nego da to bude
klasičan intervju.
Već na samom početku bilo je jasno da želi pričati o tome čime se bavio zadnjih nekoliko
godina. Ignorirao je mnoga pitanja koja smo mu postavljali, kreveljeći se, čak i rugajući se, ali
prateći takvo ponašanje duhovitim primjedbama. Usprkos njegovom zaraznom veselju i
zabavnim anegdotama, bilo je vrlo malo suvišnog ili bespotrebnog pričanja. Carlos je očito
želio ostaviti određen dojam i omogućiti nam da uočimo ozbiljnost onoga čime se bavi.
Iako je čovjek vrlo široke naobrazbe i poznaje masu tradicionalnih kultura, nije, što bi možda
bilo za očekivati, nametnuo razgovor u kojem bi komparirao svoju i ostale tradicije. Naveo je
i razlog – toltečka kultura teško se može objasniti spekulacijama i uopće, apstraktnim
objašnjenjima, već se prenosi slikovito − kroz anegdote, priče, što je i on učinio. Ostao je
vjeran svojim učiteljima i svojoj tradiciji.
Tvrdio je da nije guru ali ni šarlatan. Put koji je izabrao, rekao je, nije pristupačan svim
ljudima, tj. zahtjeva konstantan i strog režim vježbanja kakav samo rijetki mogu podnijeti.
Ali, taj put nudi pravu, istinsku mogućnost onima koji imaju nesalomljivu želju da postanu
slobodni.
PITANJE: Dugo vremena nismo čuli za C.C. Gdje je bio?
ODGOVOR: Tijekom prošle godine morao sam obaviti važan zadatak, bila je to odgovornost
koju nisam mogao odbiti. Don Juan i Don Genaro nisu više s nama, vodi nas jedna žena,
Žena-Toltek. La Gordi i meni dala je zadatak: uzeo sam si ime Jose Luis Cordoba, no svi su
me znali kao Joe Cordobu. La Gorda se predstavljala kao moja žena, te smo zajedno radili
punih godinu dana u jednom svratištu. Mušterije su nam bili uglavnom vozači kamiona. Ja bih
započinjao s poslom već u 5.00 ujutro, a i La Gorda je puno radila. Krajem godine, Žena-
Toltek je zaključila da je vrijeme da prestanemo. Bili smo tako dobri radnici da nas vlasnik
svratišta nije želio pustiti da odemo – naravno, toliko smo puno radili.
Nakon toga, neko smo vrijeme radili jedino u kući, La Gorda kao domaćica, ja kao batler. To
je loše završilo – izbacili su nas sa posla, čak su pozvali policiju da bi se osigurali protiv naših
pritužbi, tako smo završili u zatvoru ni krivi ni dužni.
Znate, ja sam sad doista postao Joe Cordoba, i to je prekrasno jer tu gdje sam – ne mogu pasti
niže. To je ono što doista jesam.
PITANJE: Što ste naučili na ovome zadatku ?
ODGOVOR: Žena-Toltek vodila nas je kroz zadanu situaciju. Da bi učili, najbolji način jest
da se stavimo u situaciju u kojoj možemo otkriti da smo nitko i ništa. Drugi put je – put
vlastitog ponosa. Ako ga slijedimo, život nam se svede na pokušavanje da otkrijemo da li nas
netko voli ili ne voli. Po onome što tvrdi Žena-Toltek, najbolji način je da shvatimo da to nije
važno.
Jednom prilikom, posjetili smo neke prijatelje upravo kad su kod njih iz New Yorka stigli
neki novinari, tražeći Castenedu. La Gorda i ja otišli smo do vrta i počeli
kopati. Promatrali smo novinara kako razgovara s našim prijateljem, šećući se, te su tako
došetali i do vrta. Prijatelj je počeo vikati na nas i vrijeđati nas pred novinarom, koji uopće
nije reagirao, kamoli da bi nas branio. Tko smo mi bili za njega? Nitko i ništa. Poput stotina
ostalih radnika-životinja koje rade na vrelom suncu.
Zadatak nas je naučio kako da podnesemo teškoće i emocionalne stresove diskriminacije. Don
Juan je govorio da je ponos čudovište sa 3000 glava – koliko god glava da odsiječeš, toliko
uvijek izraste. Mi, ljudi, volimo se zavaravati da smo netko i nešto. Važna stvar je – ne
reagirati. Ako reagiraš izgubljen si. Ne možeš se osjećati uvrijeđen kad tigar skoči na tebe.
Pomakneš se korak ulijevo ili udesno i pustiš ga da projuri kraj tebe.
PITANJE: Ljudi koji Vas poznaju tvrde da Vi radite jednako “ozbiljno”, tj. naporno i mučno,
poput ostalih pisaca, ponekad 16-18 sati na dan. Da li je i tako naporan rad dio Vašeg
zadatka?
ODGOVOR: Ja uopće ne radim. Jednostavno prepisujem stranicu po stranicu koju sam vidio
u svojim snovima. Nitko ne može nešto stvoriti iz ničega. Apsurdno je misliti da se to može.
Moj otac je tako jednom odlučio da postane veliki pisac. Preuredio je svoj kabinet tako da
izgleda kao kabinet velikog pisca. Kad je soba bila potpuno preuređena, posvetio se traženju
odgovarajućeg pisaćeg stola koji je morao biti savršen za tako savršenu sobu. Kad je konačno
pronašao stol, utrošio je još dvaput toliko vremena da pronađe odgovarajuću stolicu. Kada je
konačno sjeo za stol da bi počeo s pisanjem, shvatio je da mu nedostaje odgovarajući pokrov
za stol. I kad je konačno sve skupio i suočio se s bijelim listom papira, nikako mu nije padalo
na pamet o čemu bi mogao pisati. To je bio moj otac.
Htio je napisati savršenu rečenicu. Nije nažalost shvatio da smo mi samo prijenosnici. Ja
svaku svoju rečenicu vidim u svojim snovima. Mjerilo uspjeha knjige ovisi o mojoj
sposobnosti da to vjerno prenesem. Kreacija nikad nije osobni zadatak.
PITANJE: Ako je Don Juan stvaran, tko je on?
ODGOVOR: On je slobodan čovjek, čiji duh žeđa za slobodom. On je cjelokupnost,
nevjerojatno biće, u svakom trenutku je potpuno svjestan onoga što zovemo "ovdje, sada ".
Oslobođen je naših temeljnih perceptivnih predrasuda. On može vidjeti. Njegova uloga,
njegov način je da se potpuno preda u svakom trenutku, da potpuno daje. Nema, ustvari
realnog objašnjenja za to, to je naprosto njegov put.
Ono što je čarobno kod Don Juana jest da, iako ga obični ljudi doživljavaju kao luđaka, nitko
ga ne može doista razumjeti, dokučiti kakav on doista jest. U ovome svijetu, Don Juan je
besprijekoran i zna kako baratati sa nevidljivim. Svijetu, ljudima oko sebe, nudi prolazan,
privremen imidž – za jedan sat, za mjesec, za 60 godina, u svakom trenutku može biti
drugačiji. Nitko ga doista ne može uloviti nespremnog! U svakom trenutku svjestan da je ovaj
svijet samo tren, i da je ono što dolazi nakon toga... prekrasno. Don Juan i Don Genaro
obožavaju ljepotu!
Ideja Don Juana o vremenu vrlo se razlikuje od naše. Zato je vjerojatno i mogao čekati
Carlosa Castañedu. Ono što me naučio jest da je sve prolazno. "Razbijao" mi je jedno po
jedno od mojih predrasuda dok cijeli moj sustav nije bio razoren.
PITANJE: Potrošili ste puno vremena trudeći se da "izbrišete svoju prošlost", ipak,
povremeno ste davali intervjue da bi promovirali svoje knjige. Kako uspijevate uskladiti
ulogu pisca sa ulogom čarobnjakovog šegrta? Kako se odlučujete komunicirati sa vanjskim
svijetom i zašto?
ODGOVOR: Don Juan mi je dao zadatak da zabilježim tradiciju. On je bio taj koji je
inzistirao da održim konferencije za tisak i dajem intervjue. Tražio je da
promoviram knjige. Kasnije me upozorio da prekinem s tim jer takva vrsta posla oduzima
previše energije.
Imam prijatelja u Los Angelesu koji prima moju poštu. Svaki put kad navratim kod njega,
stavim poštu u kutiju, promiješam i izvučem nasumce jedno pismo. To je jedino pismo koje
pročitam i na koje odgovorim. Tako je i u Vašem slučaju, izvukao sam upravo Vaše pismo.
Imao sam dosta teškoća da Vas pronađem, ali morao sam. Za to zna i Žena-Toltek.
PITANJE: Pisali ste o tome kako ste bili posebno "težak" učenik čarobnjaka. Zašto ste imali
toliko poteškoća?
ODGOVOR: Bio sam vrlo tvrdoglav. Nisam želio učiti. Borio sam se protiv znanja i zato je
Don Juan morao u odnosu na mene upotrijebiti drogu. Zato mi je sada jetra u "komi".
Don Juan je morao koristiti stanovite smicalice da bi me podučio. Ja sam morao naučiti svoje
tijelo na nove osjećaje tako da me ono uči usprkos meni. La Gordino tijelo je učilo vrlo brzo.
Nitko tko je znao La Gordu ranije ne može je prepoznati. Kad sam je upoznao, bila je to
nevjerojatno debela žena, teške naravi i poražena od života. Sada je to mlada žena, puna
života, vrlo privlačna.
PITANJE: Često ste spominjali Tolteke. Što podrazumijevate pod tim nazivom? Da li su oni
narod ili tajno udruženje? Koliko ih ima? Tko su oni?
ODGOVOR: Naziv "Toltek" ima mnogo značenja. Kad kažemo "Toltek" to u principu nema
antropološkog značenja, to je isto kao da kažemo da je neko republikanac ili demokrata. Ali,
biti Toltek znači poznavati misteriju sanjanja i umjetnost traganja. Tolteci održavaju tradiciju
dugu 5000 godina.
PITANJE: Kakav je toltečki sistem znanja?
ODGOVOR: Tolteci znaju da je ideja slobodne volje apsurd. Toltek shvaća da nas zdravi
razum obmanjuje, da nam uobičajeno percipiranje otkriva samo dio istine. Život je nešto više
nego samo prolaženje kroz život, jedenje i reprodukcija. Što to onda znači? Zašto živimo po
uobičajenom konceptu? To su stara pitanja, ali problem je u tome da nismo nikad naučili da
vidimo. Uvjetovani smo da vjerujemo da je svakodnevno viđenje jedino realno viđenje.
Umjetnost čarobnjaštva jest da uništi to preduvjerenje tako da čovjek bude u mogućnosti
vidjeti mimo zdravog razuma.
Tolteci ne gube vrijeme. Bio sam jedna od osoba koje ne mogu živjeti bez prijatelja. Čak, ni u
kino nisam mogao ići sam. Don Juan mi je rekao da moram sve napustiti, uključujući i
prijatelje s kojima nemam ništa zajedničko. Opirao sam se tome.
Jednoga dana, vraćajući se iz L.A.-a izišao sam iz automobila jedan blok prije kuće i
telefonirao doma. Kao i obično, kuća mi je bila puna ljudi. Zamolio sam jednog od prijatelja
da mi spakira torbu sa stvarima i donese mi je. Rekao sam mu da ostatak mojih osobnih stvari
slobodno razdijeli. Prijatelji to naravno nisu ozbiljno shvatili i uzeli su neke od stvari,
smatrajući to posudbom. Nisam ih vidio punih 12 godina.
Kad sam se vratio, nazvao sam ih i otišli smo na večeru svi zajedno. To je bio moj način na
koji sam se želio zahvaliti za prijateljstvo. Sada su već svi oženjeni, imaju djecu. Morao sam
im se zahvaliti i zaključiti tu fazu svojega života.
Toteci smatraju seks strašnim gubitkom vremena i energije. Vode asketski život koji je, s
točke gledišta običnih ljudi, neprihvatljiv i nevjerojatan.
PITANJE: Da li Tolteci vjeruju u ideju ljubavi, božanske ili zemaljske?
ODGOVOR: Ta riječ ima pretjerani sentimentalni naglasak. Romantična ljubav je jedna od
čovjekovih iluzija. Život je rat, borba. Mir je izuzetak, anomalija. Pacifizam je monstruozan
pojam jer je čovjek biće-ratnik.
PITANJE: Kako možete reci da je nastojanje da se spasi život monstruozno? Što kažete na
ljude poput Ghandija, koji je duboko vjerovao u pacifizam?
ODGOVOR: Ghandi nikada nije bio pacifist! On je bio jedan od najvećih ratnika u ljudskoj
povijesti. Kakav li je samo bio ratnik! Pacifizam znaci odustajanje, pacifizam je životni stil
onih koji nemaju ciljeva u životu, koji izabiru da budu hedonisti i samozadovoljni.
Bez neprijatelja, mi smo ništa. Kad imamo neprijatelja, i živimo znajući što je suparništvo,
živimo kao ljudska bića. Toga se doduše moramo osloboditi (da živimo kao ljudska bića), ali
u početku mi smo bića koja se bore. To je naš prvi nivo kojeg Don Juan naziva dobrim
tonalom u čovjeku. Tonal je poput sirovog materijala u svakom čovjeku.
PITANJE: Koja je onda svrha života, po toltečkim učenjima?
ODGOVOR: Preživjeti u ovome svijetu, proći kroz "orlova usta" čitavi. To je način na koji
žive čarobnjaci – da prihvaćaju sve onakvo kakvim jest i samo onako kako jest.
PITANJE: Don Juan i Don Genaro prošli su kroz orlova usta? Da li su prošli "čitavi"?
ODGOVOR: Don Juan nikada neće umrijeti. Napustio je ovaj svijet živ, s oduševljenjem,
Također i Don Genaro. Tolteci nikad ne umiru. Ali oni moraju napustiti ovaj svijet na vršcima
prstiju, s lijeve strane orla.
PITANJE: Da li je orao metafora za živo biće? Da li podsjeća na Saveznike koji čuvaju ulaz
na drugu stranu?
ODGOVOR: Tolteci vjeruju u biće koje zovu orao. Ono je neizmjerno mračno, neizmjerno
veliko, a kroz njega mjestimično prolazi svjetlo, u bljeskovima. Zovu ga orao jer ima krila,
crno tijelo i svjetleća prsa.
Orao u sebi sadržava sve, obuhvaća u sebi svu ljepotu ljudskog i sve divljaštvo i ružnoću koja
nije izvorno ljudska. Orao je najcrnja moguća masa koja postoji. Nije ljudsko biće i ne
poznaje sažaljenje.
Orao proždire energiju koja umire jer se njome hrani, poput gigantskog magneta izvlači
vitalnu energiju iz svijeta. To je ono što kaže Don Juan. Ali on i ostali jesu čarobnjaci. Oni
žive ono što je za mene metafora.
Jedini način da se pobjegne je da se živi na vršcima prstiju, zadržavajući dah. Kad smo
spremni napustiti ovaj svijet, moramo orlu nešto ponuditi, neku žrtvu, osobnu žrtvu. Ta
ponuda se naziva osobna rekapitulacija.
Tolteci se ne mogu spasiti sami, jedino to mogu učiniti u grupi od osam ljudi. Mogu napustiti
ovaj svijet samo u formaciji od osmorice ratnika. Ostali ostaju da bi održavali tradiciju.
PITANJE: Kako vršimo "osobnu rekapitulaciju"? Da li to liči na pretresanje svoga života prije
smrti?
ODGOVOR: Kao prvo, moraš sastaviti listu svih osoba, pojedinačno, koje si upoznao tijekom
života, svih onih koji su uzrokovali da se aktivira tvoj ego, to višeglavo čudovište osobnog
ponosa. Moraš se prisjetiti svih onih koji su ti pomogli u igranju igre " da li me voli ili me ne
voli?" – igre u kojoj trošiš svoj život na lizanje rana. Rekapitulacija traži veliki napor u
prisjećanju. Slike treba dalje nastaviti izvlačiti vrlo pažljivo i "postaviti" ih ispred sebe. Onda,
pokretom glave na lijevu i desnu stranu, otpuhnuti svaku pojedinu sliku kao da je pometeš iz
svoga vidokruga. Dah je magičan.
Na kraju rekapitulacije nema više trikova, igara ili samoobmane. Ostaje samo zadatak –
zadatak u svojoj jednostavnosti, čistoći i sirovosti.
....

...
PITANJE: Da li je rekapitulacija moguća svakome? Da li svatko može pobjeći orlu?
ODGOVOR: Da, ali samo ako ta osoba ima nesalomljivu volju. Ako se koleba ili oklijeva,
orao će ga proždrijeti. Nije dopušteno sumnjati. Npr., doña Soledad se, da bi rekapitulirala,
dala zakopati u zemljanu rupu gdje je ostala 7 godina, ne izlazeći. Ostala je tamo sve dok nije
u potpunosti završila sa svime, i to je bilo jedino što je radila u tih 7 godina.
Njena transformacija je doista bila vrijedna divljenja. Napregnula je takvu snagu volje da je
bila u stanju izmijeniti sebe. Ali, razvijanjem svoje snage ojačala je i svoj ponos. Zato neće
biti u stanju prevariti orla. Ali, ona je naprosto fantastična! Toliko je snažna! Ranije je bila
"Pablitova mamica", uvijek zaposlena pranjem rublja, peglanjem, čišćenjem, kuhanjem.
Trebali bi je sad vidjeti. Ona je mlada, snažna žena. Čak i ako ne može pobjeći orlu nikad više
neće biti ono slabašno biće od nekad.
PITANJE: Često ste spominjali razne izvore u Vašim knjigama – Egipatsku knjigu mrtvih,
Traktat Wittgensteina, radove Sv. Ivana od Križa, Svetog Augustina i pjesnika Juana Ramona
Jimeneza te Cesara Vallejo-e. Imate li vremena za čitanje, pratite li što se događa u ovome
svijetu? Da li ste uočili paralelizme između učenja Don Juana i ostalih ezoterijskih tradicija?
ODGOVOR: Više ne čitam ništa. Moj automobil je uvijek prepun knjiga, na tone knjiga,
često mi ih razni ljudi šalju. Običavao sam ih čitati Don Juanu. Obožavao je poeziju! Ali volio
je slušati samo prva četiri stiha. Nakon toga, govorio je, gubi se snaga poezije. Za njega ideja
ili postoji u prva četiri stiha ili je nema. Ono što slijedi, obično je ponavljanje.
Zanimali su me radovi Husserla, imao sam kontakte s praktičarima Hatha Yoge, za koju
mislim da je čarobna. Ali nema mogućnosti da se objasni Don Juanovo učenje kroz te sustave.
Husserl nikada nije nadišao teoretski i filozofski nivo u svojim radovima. On se ne bavi
čovjekom u njegovom svakodnevnom životu.
Fenomenološka metoda je dobra metoda za istraživanje, ali čovjek zapadne kulture (tu mislim
i na europljane) proizveo je samo čovjeka političara. Taj čovjek-političar predstavlja našu
civilizaciju. Don Juanovo učenje otvara vrata drugom tipu čovjeka, puno interesantnijem,
čovjeku koji već živi u svijetu magije, magičnom univerzumu.
Jednom sam upoznao Gurjieffljevog učenika koji je obrijao glavu i pustio duge brkove da bi
izgledao poput svog učitelja. Pozvao sam ga da svrati do mene. Čim je ušao u kuću počeo me
napastovati, doslovce daviti. Uvjeravao me da moram napustiti svoga učitelja jer samo gubim
vrijeme! Po njemu, on me može naučiti sve što mi je potrebno u 6 ili 7 lekcija. Možete li to
zamisliti!...
PITANJE: U Vašim prethodnim knjigama žene rijetko imaju važnu ulogu u Vašemu
naukovanju. Pojavljuju se kao dosadni, obični smrtnici ili pakosne vještice. Sada, muškarci
ustupaju mjesto ličnostima kao što je La Gorda. Zašto su Don Juana i Don Genara zamijenile
La Gorda i Žena-Toltek?
ODGOVOR: Don Juan je vjerovao da žene imaju više talenta od muškaraca zato što su
receptivnije u odnosu prema svijetu. Ne rasipaju energiju u ovome svijetu kao što to muškarci
čine. Potpuno je prirodno što me ostavio u ženskim rukama. Nije moglo drugačije, jer jedino
žena može podučavati umjetnost traženja. Žene dobro poznaju tu umjetnost jer su oduvijek
živjele s neprijateljem. Uvijek su morale koračati mekano u svijetu u kojemu dominiraju
muškarci. Zbog toga je Žena-Toltek došla da nas podučava.
Žene su vrlo moćna bića. Josefina, npr., je pravo čudo. Ona je luda. Luda! Josefina nikad ne
bi mogla funkcionirati u ovom svijetu. Ona odleti daleko, ali uvijek se vrati jer ne želi sama
napustiti ovaj svijet. Želi povesti mene i stalno me dovodi u iskušenje svojim pričama o
čudima koja joj se događaju za vrijeme leta. Ali La Gorda me spašava. Ona je moje uporište i
moja ravnoteža.
Josefina je nevezano biće za materijalni svijet, ona je eterična. Može otići bilo kada. La Gorda
i ja smo mnogo oprezniji.
PITANJE: Kada kažete Žena-Toltek, to zvuci vrlo intrigantno. Kako ona izgleda? Po čemu se
razlikuje od Don Juana?
ODGOVOR: Pristup Žene-Toltek je potpuno različit od Don Juanovog. Iz nekog razloga,
mene apsolutno ne voli. Ali, voli La Gordu. Ona je vrlo jaka žena i njeni mišići se pokreću na
poseban način. Stara je, ali izgleda kao mlada žena koju su maskirali da izgleda staro. Da li se
sjećate filma “Div” sa E. Taylor i J. Deanom? Elizabeth Taylor u jednom dijelu filma glumi
staricu, ali vidljivo je da se radi o mladoj ženi. Upravo tako izgleda Žena-Toltek.
Da li čitate časopis NATIONAL ENQUIRER? Jedino to čitam kad sam u Los Angelesu.
Jedan prijatelj mi čuva stare brojeve. Vidio sam nedavno u njima sliku E. Taylor. Ona je sada
doista “div”!
Žena-Toltek odgovorna je u ovome trenutku za sve nas. Stvari su se dosta promijenile od kada
je otišao Don Juan. Nedostaje mi. Ali, ja moram učiti od žena. Žena-Toltek zna se strašno
razljutiti i istući nas. Šećemo uokolo s ožiljcima i masnicama od batina, i daje užasne zadatke!
Mnogo toga ne razumijem, mnogo stvari nikad neću moći objasniti. Ali potpuno vjerujem
Don Juanu. Do sad sam naučio vjerovati u ono što ne razumijem. Don Juan mi je uporno
dokazivao koliko je glupa moja želja za razumijevanjem svega. Bio je u pravu.
Žena-Toltek će uskoro otići. Rekla je da će je zamijeniti dvije žene. Vrlo je stroga, no bolja od
ovih koje će je zamijeniti. Možda neće tako skoro otići. Doista je teško zaustaviti tijelo da ne
prigovara i da se ne plaši nadolazećih poduhvata. Pa opet... nema načina da se promijeni
sudbina.
PITANJE: U Vašoj knjizi govorite o “rupama” u ljudima koji imaju djecu. Kako onda
objašnjavate držanje Doñe Soledad prema Pablitu ili La Gorde prema njezinim kćerima?
Izgleda nepojmljivo da imati djecu oduzima “oštricu” iz života.
ODGOVOR: Pa, nisam siguran da to mogu dobro objasniti. Postoje razlike između ljudi koji
imaju djecu – možemo reći, koji su se reproducirali, i onih koji to nisu. Da bi na vršcima
prstiju prošli pored orla, moramo biti cjeloviti. Osoba puna rupa ne može proći. Don Genaro
je lud-lud čovjek. Don Juan je lud-ozbiljan čovjek. On ide polako, ali stiže daleko. Na kraju
obojica stižu onamo.
Poput Don Juana i ja imam rupa, i ja ću trebati slijediti taj put. "Genarosi" imaju drugačiju
oštricu koju Don Juan i ja nemamo. Oni su nervozniji, brže se kreću. Vrlo su lagani. Ništa ih
ne može zaustaviti.
Oni koji imaju djecu, kao La Gorda i ja, imaju druge karakteristike koje kompenziraju taj
nedostatak. Mi smo mirniji, iako je staza duža i napornija, ipak stižemo onamo. Općenito
rečeno, oni koji imaju djecu znaju kako se brinuti o drugima. To je jednostavno različit put.
Većinu vremena ljudi ne znaju što rade ili zašto to rade. Nisu svjesni svojih akcija i zato ih
plaćaju! Nisam ni ja znao što radim.
Kad sam se rodio, sve sam uzeo od svoje majke i oca. Ostavio sam ih osakaćene. Morao sam
im vratiti oštricu koju sam im oduzeo. Sada moram ponovo da zadobijem tu oštricu.
PITANJE: Da li su “rupe” nepopravljive ili se ipak mogu popraviti?
ODGOVOR: Ništa u životu nije nepopravljivo, i “rupe” možemo zaliječiti. Uvijek možemo
vratiti ono što nam ne pripada i nadograditi ono što nam pripada.

CAREVO SJEME
Car je već bio u poodmakloj dobi i znao je da će uskoro trebati izabrati svog nasljednika.
Jednog dana pozvao je sve mlade ljude svog kraljevska na sastanak. Tada im je rekao:
"Vrijeme je da odstupim sa svog prijestolja i izaberem svog nasljednika. Odlučio sam izabrati
jednog od vas koji ste sada prisutni ovdje." Car tada nastavi: "Svakom od vas dat ću po jedno
sjeme. Želim da posadite to sjeme, da ga zalijevate i vratite se ovdje točno za godinu dana
zajedno sa onim što ste uzgojili iz tog sjemena. Tada ću prosuditi prema onome što ste
uzgojili i tako izabrati svog nasljednika."
Mladić po imenu Ling primio je sjeme kao i ostali. Vratio se je kući i uzbuđeno ispričao majci
što se je dogodilo. Ona mu je pomogla pronaći posudu , te je Ling pažljivo posadio sjeme.
Svaki dan ga je zalijevao i pratio da li je nešto izraslo. Nakon tri tjedna, ostali mladići počeli
su pričati o svojim biljkama koje uzgajaju iz carevog sjemena. Ling je uporno provjeravao
svoju posudu sa sjemenom ali ništa nije raslo iz nje. Tri, četiri, pet tjedana je prošlo ali ništa
nije izraslo. Drugi su pričali o svojim biljkama a Ling nije imao biljku i osjećao se je kao
gubitnik. Šest mjeseci je prošlo ali ništa nije izraslo. Počeo je vjerovati da je ubio sjeme. Svi
su već imali velike biljke samo on nije imao ništa. Ali i dalje se je nadao da će nešto izrasti.
Nakon što je prošlo godinu dana svi mladići su donijeli svoje uzgojene biljke caru da prosudi
tko će od njih biti nasljednik. Ling je rekao majci da ne želi caru nositi svoju praznu posudu,
ali majka mu je savjetovala da bude iskren prema onome što se je desilo. Ling je osjećao
veliku mučninu u želucu ali je znao da je majka u pravu. Kada je stigao na skup Ling je bio
zaprepašten veličinama i vrstama biljaka koje su uzgojili drugi mladići. Spustio je svoju
praznu posudu na pod i svi su mu se tada smijali. Nekoliko njih je osjećalo sažaljenje prema
Lingu i reklo mu: "Hej, dobar pokušaj". Kada je car stigao, pozdravio je mladiće i počeo
prelaziti prostorijom. Ling se je trudio da se što više sakrije u pozadinu.
-"Kako ste velike i lijepe biljke, stabla i cvijeće uzgojili, " reče car. "Danas, jedan od vas bit
će imenovan sljedećim carem." Iznenada, car spazi Linga i njegovu praznu posudu na podu te
naredi straži da mu dovedu tog mladića. Ling je postao prestrašen i pomislio –"Car zna da
sam ja gubitnik! Možda će me sada zato dati ubiti!" Kada je Ling došao pred njega, car ga
upita za ime.
-"Moje ime je Ling", odgovori. Svi mladići su mu se smijali i izrugivali. Car pogleda u Linga
i obznani svima: "Čuvajte se svog novog cara! Njegovo ime je Ling!" Ling nije mogao
vjerovati. On čak nije mogao uzgojiti ni obično sjeme. Kako on može biti car?
Tada car reče: "Godinu dana prije dao sam svakom od vas po jedno sjeme. Rekao sam vam da
uzmete i posadite to sjeme te uzgojite biljku i donesete to što uzgojite natrag k meni. Ipak, ja
sam vam dao mrtvo sjeme koje ne daje biljku. Svi osim Linga ste mi donijeli velike biljke,
stabla i cvijeće. Kada ste otkrili da vaše sjeme neće dati ploda, zamijenili ste ga s drugim.
Ling je bio jedini sa dovoljno hrabrosti i iskrenosti da mi donese zdjelicu sa mrtvim
sjemenom. Zato, on je taj koji će biti sljedeći car!"
Zaključak:
Ako sadite poštenje ubirat ćete povjerenje. Ono što sadite sada određuje što ćete ubirati
sutra.
Sjeme koje sada zalijevate određuje da li će vaš život biti bolji i lošiji u budućnosti.
Jednog dana uživat ćete u plodovima…ili ćete plaćati za svoje izbore na koji način
uzgajate svoju biljku sada.

PLAVI SKAUT

Kreativna radionica na Omega institutu

26 - 29. maj 1995. godine

NAI MUREZ - O PLAVOM SKAUTU

Plavi Skaut je kćerka Carol Tiggs. Carol Tiggs ju je rodila. Njena energija ima plavu boju, za razliku od bjeličaste koju ima većina ljudskih bića. Carlos Castaneda je našao "tu plavu energetsku gomilicu" u svijetu neorganskih bića.

Chakmuli nisu još bili u tom svijetu, ali osjećaju njegovo prisustvo. svijet čarobnjaka ima misterioznu moć koja može da se proživi i iskusi, ali ne može da se predvidi. U svijet neorganskih bića žene lako ulaze, u trenutku kada se njihova svijest podigne do razine struka. Disciplina koja je za to potrebna se ne zasniva na rutini ili vježbi, nego na totalnoj unutrašnjoj tišini. To je ono što Chakmuli još nisu dostigli.

Svi Chakmuli osjećaju da je Plavi Skaut stranac. Nai je rekla da je Plavi Skaut ljubav njenog života. Osoba i ne-osoba. Ona je opisala Plavog Skauta kao briljantnu, laku, vitku, eteričnu, lijepu, bukoliku osobu. Ona ima blistavo plave oči, uši koje sve čuju, i oblači se besprijekorno ali nepredvidljivo. Vješta je u nalaženju najegzotičnijeg restorana, muzike, odjeće ili starih umjetničkih predmeta. Ona žudi za istinom, i Također je vješta da vam izmami najveće tajne ili otkrije želje vašeg srca.

Ona je glavni imitator Nelide i u stanju je da pripremi prave kulinarske specijalitete.

Nai je prvi put srela Carol Tiggs i Plavog Skauta u kreativnoj radionici Tensegriti na koju ju je pozvala Florinda. Nai je bilo rečeno da je Carol Tiggs majka Plavog Skauta. Pošto je Nai čula da se Carlos Castaneda i njegov klan bave prikradanjem i varanjem ljudi i kako je vidjela da Carol Tiggs izgleda kao da ima 25 godina (a stiče se utisak da se i dalje pomlađuje), ona je odlučila da ne dozvoli da je lako zaluđuju. Nai je otišla do Plavog Skauta i rekla: "Vi ste majka Carol Tiggs, zar ne?"

Plavi Skaut se smanjuje kako vrijeme prolazi. Ona bi mogla da ima sedam godina, i procjenjuje se da će joj trebati 50 godina da potpuno sazri. Ona je egzaktna, ponosna i temperamentna, mada Carlos Castaneda kaže da je ona davež. Lako se naljuti, baš kao sedmogodišnje dijete, kada se ponašate kao govnar, ali odmah to zaboravi i pozove vas na kockanje s njom u Las Vegasu.

Plavi Skaut voli kocku, i često se kladila na konje dok je Carol Tiggs bila odsutna. Sada, kada se Carol Tiggs vratila, ona je njena majka u potpunosti. Plavi Skaut je Također bila odsutna oko 10 godina, kronološki od sedme do sedamnaeste, i vratila se otprilike godinu dana prije Carol Tigs. Za to vrijeme su se o njoj brinule Florinda i Carlos Castaneda.

Castanedin klan je otkrio da se Plavi Skaut vratila kada su otišli u Meksiko da posjete Florindu Grau ("staru Florindu"). Carlos Castaneda poveo je Plavog Skauta nazad u Los Anđeles gdje ju je upisao u školu. Plavi Skaut bila je veoma iznervirana tim razvojem događaja i nije se pomicala ni mijenjala položaj slijedeća 24 sata - što je bio znak da se ekstremno naljutila. Nakon što je istekao taj vremenski period, ona se jednostavno nasmiješila i upitala: "Što ja sada trebam raditi?" Školu je pohađala jednom meksičkom selu, ali nije znala da čita i piše. Upisali su je u juniorski koledž, jer je već počela školska godina na univerzitetu. Ona sada radi na svojoj doktorskoj disertaciji u društvenim naukama i nekako usvaja akademski materijal koristeći potpuno drugačiju tehniku od njih. Nagual se brinuo o njoj za vrijeme djetinjstva. Kada je otišla, prošla je kroz čudan trening koji je čini prirodno veoma sklonom zapovijedanju. Kako bi rekao Carlos Castaneda, Plavog Skauta "boli uho". gdje god da je bila, mora da su je beskrajno tetošili. Ona može veoma lako da promijeni svoju brzinu, i oni osjećaju da se njena brzina povećava.

Iako radi na doktorskoj disertaciji, ona još uvijek liči na mladu djevojku i strašno se zaljubljuje u glumce. Jedan od njenih omiljenih je Brus Mek Komb iz "Djece u sali". Znajući koliko Plavi Skaut voli tog momka, Carlos Castaneda mu se predstavio kada ga je negdje sreo, i rekao mu: "Podarili ste nam beskrajne satove zadovoljstva." Glumac je iscijepao "Z" stranicu iz svog notesa i potpisao ga: "za Skauta". Kada je Carlos Castaneda pogledao autogram, vidio je potpis "Kevin Mek Donald" (to jest, drugi glumac iz tog šoua koga je Carlos Castaneda zamijenio s Brusom Mek Kombom).

Skaut se veoma uživljava kada gleda TV i često, na primjer, viče na glavnog junaka: "'Ajde, 'ajde, 'ajde!"

Kada nije zadovoljna, Plavi Skaut može da bude užasno stvorenje. Njena prava kob je Narančasti Skaut, s kojim često ima žestoke sukobe. Plavi Skaut voli da povede svakoga u Diznilend i to koristi da razveže svoja 'vlakna'. Ona je energetski veoma uticala na grupu, često bacajući "energetske strijele", a onda se povlačila. Chakmuli je ne bi vidjeli ni pričali s njom mjesecima, onda bi se ona pojavila da sve prodrma i promijeni. Nai je rekla da su slijedeće slike, koje mogu da izgledaju nevezane, inspirirane Plavim Skautom. Plavi Skaut im pomaže da postanu ustrajniji i discipliniraniji. Ona poznaje druge položaje skupne točke i vodi ih tamo. Ona je "goruća plava strijela", i morate da zadobijete njeno povjerenje. Nai je Također pročitala sljedeći pasus o Plavom Skautu:

"Srest ćemo se u kafeu, odmah iza granice, odmah iza neba... Moraš da govoriš i tvoju šutnju mora samo da zaštiti tvoju ljubav, a ne i tvoje srce, koje si joj već dao."

(U tom trenutku, Nai je već bila ponesena emocijama i oči su joj se napunile suzama. Za trenutak je zastala da se sabere, a onda je nastavila:

"Čudna voljena, uzbuđenje od jedne nepoznate uspomene. Ti igraš tango kroz našu krv. Naš plavi san, naš leptir koji ne pripada nikome. Za tebe, namjero svega."

Nai je završila rekavši da je Plavi Skaut sam sebi dao ime "Claud."

RENI MUREZ - O NARANČASTOM SKAUTU

Onda je izašla Renata da priča o Narančastom Skautu. Kao i Nai, Renata je čitala svoje bilješke. Carlos Castaneda je pronašao Plavog Skauta u svijetu neorganskih bića. Ona je tamo bila zatvorenik i nije mogla da ode. On je dao sve od sebe da je oslobodi, da oslobodi tu plavu energetsku jedinicu, što je transformiralo interpretaciju o njoj i pretvorilo je u sedmogodišnju djevojčicu. Carlos Castaneda je gotovo umro od posljedica potrošene energije za njeno oslobađanje. Carol Tiggs i don Juan su ga donijeli nazad, vođeni Plavim Skautom. Ono što Carlos Castaneda tada nije znao jeste da postoji druga energetska jedinica iza Plavog Skauta-Narančasti Skaut-koji je također bio zarobljen.

Carlos Castaneda je i nju oslobodio. Don Juan je bio veoma zabrinut, jer je znao da će Carol Tiggs morati roditi kako bi oslobodila Plavog Skauta. Stvar s Narančastim Skautom bila je još teža, jer nitko nije htio da pomogne. Na kraju je Florinda rekla: "Jebi ga, ja ću to da uradim."

"Vilenjak" je jedino ime koje Renata koristi, a uzeta je iz španjolskog jezika. Mogući prijevod vilenjaka je: "duende" što ima značenje đavolka, duha, šaljivčine ili "nemilosrdnog djeteta".

(Španjolski pjesnik Garsija Lorka je napisao jedan esej nazvan "Teorija i praksa duendea". U njemu on kaže da, za umjetnika, duende predstavlja izranjajuće prisustvo nečije smrti koja gleda preko njegovog ramena; da prisustvo duendea ispunjava umjetnost hitnošću i životom; njegovo odsustvo čini umjetnost mlitavom i mrtvom. On kaže da je prvi put čuo taj termin od igrača tanga koji ga koriste da bi opisali elementarnu silu koju ta igra može da ima: "To ima duende!" - oni kažu.)

Renata kaže da je vilenjak odgovarajuće ime za Narančastog Skauta jer ona "pripada stvarima na zemlji". Nasuprot tome, Plavi Skaut "pripada eteričnom zraku". Narandžasti Skaut je "napravljen kao protupožarni hidrant, jaka je kao bik, izgleda kao sićušna devojčica i nije debela, ali je izuzetno (energetski) zgusnuta". Oba Skauta lijepo rade Tensegriti, mada Narančasti Skaut ima nešto razvijenije mišiće. Ona ima izuzetan smisao za konkretno - potpuno je materijalistična. Narančasti Skaut isto tako neće ni prstom da mrdne dok joj ne date hranu ili je ne platite. Skauti Također ne dozvoljavaju Chakmulima da drže besplatna predavanja, jer je njihovo energetsko gledište - "Ako Ljudi ne plate, neće obraćati pažnju".

Plavi Skaut im je često pričao da je uhvaćen u svijetu neorganskih bića zbog svoje radoznalosti, dok je Narančasti Skaut bio uhvaćen kao kazna zbog svoje dvojnosti. Ali, isto tako, Plavi Skaut je kozmički lopov, koji krade čak i likove i osobe. U kazalištu duha, ona je jednom ukrala ulogu Isusa i "skinula" je do detalja. Sanjajući emisar im je rekao da su se oba skauta zaglavila u svijetu neorganskih bića zbog njihove dvojnosti. Narančasti Skaut je morao da bude drzak u svojoj krađi, inače bi Plavi Skaut prvi zgrabio stvar koju ona želi. Narančasti Skaut je Također "Argentinac" - iz nekih neobjašnjivih razloga, jer Florinda nije, a Narančasti Skaut nije rastao tamo. Pa ipak, ona pjeva, specifično se kreće i potpuno je usvojila tango, imitirajući "Gospođu Gretinu", lika koji peva tango i koji je alkoholičar. Kada igra tu ulogu, ona se "napuše u veliku ženu", dok je inače "samo zdepasti nikogović".

Odnos između dva skauta je kompliciran i intenzivan. Kada se prvi put vide, one se poljube i zajedno igraju unaokolo. Već sljedećeg trenutka, njih dvije mogu da se tuku. Klan misli da one to možda rade već hiljadama godina. Carlos Castaneda j e rekao Renati da nam prenese da je Narančasti Skaut veoma povezan s njom, i da redovno dolazi kod nje po savjete i pomoć u svojim školskim vježbama. Fizička sila Narančastog Skauta vas vuče tamo gdje se ona nalazi. Za trenutak, kada je s njom, Renata otkrije da više ne može prepozna samu sebe. Narančasti Skaut je mladi od Plavog Skauta na ovom planu. Don Juan je imao običaj da kaže da su njih dvije, zajedno, stare oko 7.000 godina, ili i više.

Trideset godina su učenici don Juana bili u izolaciji. Jedini koji je govorio je Carlos Castaneda. Carol Tiggs se vratila, što je bilo potpuno neočekivano, jer je po tradiciji nagual žena odlazila s grupom prethodnog naguala, i ostajala na drugoj strani da bi pomogla grupi novog naguala da pređe prazninu. Ali Carol se vratila umjesto da čeka da im pomogne da pređu. To je unijelo dramatičnu promenu. Učenici don Juana su sada sami na svijetu, i oni su otvorili taj svijet. Tensegriti je rezultat tog otvaranja.

Najteža stvar je osloboditi se ega. Za to su potrebna muda od čelika. Don Juan je dao svojim učenicima posljednju lekciju. Rekao im je da će doći osoba kojoj ne treba predstavljanje iz najmanje očekivanog pravca. Grupa Carlosa Castanede već ima dvanaest žena i četiri muškarca. Oni zovu tu osobu koju je don Juan predvidio "električni ratnik". Oni su Također rekli da će ona (oni vjeruju da će to najvjerojatnije biti žena) doći u "minut do dvanaest, kada sva svjetla budu pogašena, kada su muzičari davno otišli, i kada dođe vrijeme da se umre". Čarobnjaci vjeruju da mi umiremo da bismo živjeli (nasuprot konvencionalnoj predstavi da živimo da bismo umrli). Mnogi su došli u njihov svijet, ali su otišli jer nisu mogli da izdrže. Klan Carlosa Castanede ne vrši diskriminaciju. Kajli je nedavno čula da jedna osoba koja ih je napustila-koja je umislila da je električni ratnik, i koja je otišla jer joj nisu pružili ono što je ona smatrala da je odgovarajuća količina poštovanja sada Namjerava da počne predavanja svoje verzije Tensegritija.

Kao odgovor na prvo pitanje, Kajli je objasnila da Chakmuli još uvijek ne "vide" kao što to knjige opisuju. Skauti su se vratili u svijet neorganskih bića, a otišli su i iza toga. Oni su "navigatori unutrašnjeg svijeta".

Kada je jedna žena pitala: "Zašto vi radite ono što oni (Skauti) zapovijedaju?", Kajli je odgovorila da je njihov termin za to "potpisivanje blanko čeka". Chakmuli nisu pod njihovom kontrolom, ali rade ono što im kažu iz ljubavi i čistog zadovoljstva koje nalaze u tome.

Jednog čovjeka je interesiralo da li Chakmuli znaju odakle su Skauti došli. To pitanje je izgleda zbunilo Chakmule, tako da je Florinda Doner odgovorila, a za njom i Taisha Abelar. Florinda je rekla da su oba Skauta, na čudan način, njihov svjetionik. Oni djeluju s pozicije potpune odsutnosti ega; čak i njihova prividna međusobna borba je veliko zadovoljstvo za grupu, pošto Skauti znaju da ne mogu da žive jedno bez drugoga. Grupa vjeruje da njihova energija potiče od "nečega mnogo dalekog". Oni ne znaju tko su očevi Skauta. (U Meksiko Sitiju, Florinda se šalila da je, u slučaju njenog djeteta, otac "veliki, debeli Indijanac iz Oahake".)

Postavljeno je i jedno astrološko pitanje u vezi s kalendarom Maja i ulogom grupe Carlosa Castanede u planetarnoj evoluciji. Nakon što je čula to veoma grandiozno sročeno pitanje, Florinda je imitirala svoj odlazak s pozornice. Taisha je odgovorila da oni ne vjeruju da postoji veza između onoga što oni rade i zemljine kozmologije; prema njenom mišljenju, energija ili moć koju oni dobijaju potiče izvan toga. Njihovo učenje je mnogo obimnije od ovozemaljske ili ljudske interpretacije. Na primjer, mesto odakle dolaze Skauti je van ljudske mašte, "kao mjesta koja imaju dva ili tri rotirajuća sunca".

Jedna žena je pitala o Izazivaču Smrti i Carol Tigs. Florinda je odgovorila da Izazivač Smrti "putuje pomoću Carol Tigs. Na jednom nivou, ona je Carol Tigs". U stvari, nakon iskustva u Meksiko Sitiju, oni više ne znaju da li je to ona Carol Tiggs koju su oduvijek poznavali. Oni pokušavaju da je vrate nazad putem sanjanja, što je veoma teško jer moraju da budu toliko mnogo u ovom svijetu, držeći četverodnevne kreativne radionice. (Upadica: Narančasti Skaut je došao kod Florinde tog jutra. Velika je greška doći kod Florinde prije podne, a ipak je neko pokucao na Florindina vrata tog jutra u osam sati. Narančasti Skaut je "samo želio da razgovara s mamom". Ali Florinda se veoma razbjesnila. Prema Florindinim rječima, "ništa nije hladnije od vještičje sise".) Jedini način na koji oni mogu sada da dosegnu Carlosa Castanedu i Carol Tiggs je kroz sanjanje.

Jednog čoveka je interesirala razlika između namjere i svijesti. Taisha je odgovorila da je svijest energija koja im omogućava da percipiraju. Ona izgleda kao da je potpuno bezlična, ali nije. Energija koja drži vlakna zajedno je Namjera. To je jedna apstraktna veza koja izgleda lično. Kontrola koju ratnik ima je u njegovim djelima. Ako djeluje s prepuštanjem ali i kontrolom, onda je njegova veza s namjerom jaka i čista. Don Juan je to zvao "Selektor" -on selektira vlakna koja prolaze kroz skupnu točku. Ipak, to zavisi od energije -što je više imate to nevjerojatnije stvari Selektor može da propusti. Na primjer, Namjera može da koristi zvjezdanu energiju mrtvih zvijezda. Možete da namjeravate bilo što, s integritetom, prazninom i besprijekornošću. Florinda Doner je dalje objasnila da namjera, na zemaljskom planu, Također predstavlja ono što mi radimo u svakodnevnom životu (kao što je viđenje daleke četvorougaone zgrade kao "Bele kuće"). Jedina razlika je što čarobnjaci namjeravaju drugačiju namjeru.

Na skupu se čulo i pitanje koliko im je vremena trebalo da se sete svojih doživljaja u drugoj- pažnji. Florinda je sarkastično odgovorila: "Ne toliko kao Carlosu." Pošto je Njemica, ona je fokusirana na vrijeme. Kada ih je Fabricio tog dana dovezao do radnje antikviteta u gradu, ona je instistirala da se vrate do tri jer, da su se duže zadržali, sada bi još uvijek bili tamo. Kada su se vratili u auto bilo je minut do tri.

...

...
Zatim je jedna žena pitala za rekapitulaciju. Florinda je rekla da je to pitanje za Chakmule, koji su na svojoj petoj rekapitulaciji. Nai i Kajli su pogledali Renatu, koja je rekla: "Izgleda da sam prozvana." Renata je odgovorila da nakon što Čovjek sastavi listu i nađe privatno mjesto u kome može da izgradi disciplinu potrebnu za rekapitulaciju, on treba da uzme posljednju osobu s liste i izabere scenu u kojoj je bio u kontaktu s tom osobom. Vi ponovo kreirate scenu u njenoj potpunosti, udišući sve to u svoja pluća. To je udisaj i izdisaj. Može da bude od pomoći ako za početak izaberete stara seksualna iskustva, jer ta rekapitulacija oslobađa mnogo energije. Ponovo kreirajte kompletnu scenu, sa svim interakcijama koje ste imali s tom osobom. Kada jednom kompletirate svoju listu rekapitulacije, ponovo počinjete-sa svim interakcijama koje ste imali od trenutka kada ste započeli rekapitulaciju.

Nai je dodala da je rekapitulacija jedna od umjetnosti koje su otkrivene i razvijene od strane drevnih čarobnjaka. Viđenje energetskih jedinica oslobođenih interpretacije je omogućilo drevnim čarobnjacima da vide silu nalik na oblak, koja omogućuje rođenje svakom živom biću. Oni su Također vidjeli da taj oblak svijesti tokom života dobija na intenzitetu. Zatim su vidjeli da čovjek, u trenutku smrti, gubi. i život i svijest. Sila koja uzima svijest ne može da razlikuje svijest od života. Onda su otkrili da Orao može da bude zadovoljen vjernom kopijom svijesti. Čineći to, čarobnjaci su "prolazili kroz iglene uši u slobodu".

Rekapitulacijom su Chakmuli došli do toga da se njihov pogled na život radikalno promenio. Navedeni koraci u rekapitulaciji bi trebalo da se striktno slijede, naročito prilikom prve rekapitulacije, jer vam oni u velikoj mjeri pomažu da se sjetite drugih događaja, a ujedno vam pomažu da proširite svijest. Rekapitulacija je oporavljanje naše energije i vraćanje tuđe energije. Ona Također blago pomjera skupnu točku, dovoljno da joj omogući fluidnost. Isto tako, ona oslobađa ljude od tovara koji im onemogućava da budu laki i zračni. Možemo da steknemo veliku količinu svijesti tokom života, ali bez rekapitulacije ne možemo da se "odšuljamo pored carinarnice smrti" sa sviješću koju posjedujemo. Sa svakom osobom na listi počnite od vašeg posljednjeg kontakta i vraćajte se ka prvom. Onda izbrišite tu osobu s liste i pređite na drugu.

Florinda je zatim ispričala da je odrasla u Venecueli, gdje su veliki utisak na nju ostavili mostovi, i da je danas, kada gleda obližnju reku s mosta (koji je ona preimenovala u "Doner most") to inspirira da počne novu rekapitulaciju uspomena.

Taisha Abelar je rekla da je ona, na sličan način, kada je vidjela mali bazen na naduvavanje u nečijem dvorištu, Također došla do potpunog sjećanja davno zaboravljenih događaja. To treba da udahnemo, čim nam se iznenada jave takve uspomene. Florinda je Također predložila da koristimo naše stare fotografije (prije nego što ih se otarasimo) za rekapitulaciju, zato što one sadrže mnogo uspomena. Kajli je rekla da muzika i popularne pjesme isto tako mogu da budu korisne. Ipak, Florinda je savjetovala da prije nego što počnemo da koristimo te metode kao pomoć rekapitulaciji, treba da potrošimo više mjeseci u pravljenju vrlo sustavne liste naših kontakata da bismo stekli neophodnu disciplinu. Njena prva rekapitulacija joj je pomogla da razume Hajdegera, i čak da ga nekako čita na njemačkom, iako je njena sposobnost čitanja njemačkog vrlo slaba. Rekapitulacija joj je proširila mentalne mogućnosti.

Onda je jedna žena upitala o menstruaciji. Florinda je odgovorila: "To je fantastično! (smijeh) Kod ratnika iz plemena Jaki osam žena s menstruacijom je odlučivalo u ratu. Trebalo bi da koristite menstruaciju, hormonski i energetski, da biste vidjeli kako se cjelokupna percepcija mijenja. Žene s menstruacijom lakše sanjaju. Upravo zato što imaju materice, one mogu lakše da uđu u drugu pažnju."

Jedan čovjek je upitao Florindu kako je ona manipulirala svojom energijom da bi rodila Narančastog Skauta. Florinda je odgovorila: "Na isti način na koji se to inače radi u svijetu." Narančasti Skaut bio je u Florindi energetski. Proces je uglavnom bio usmjeravan od strane starog Naguala ("što ne znači da je on stalno bio prisutan").

Kao odgovor na pitanje u vezi sa sinom Carlosa Castanede, i utjecaja djece na čovjekovu energiju, odnosno zašto kada imate djecu dobivate rupu u svom svjetlosnom jajetu, Florinda je rekla da dijete, pogotovo prvenac, zaista uzima najbolju energiju. To otežava praćenje čarobnjakovog puta, ali ga ne onemogućava. Carlos Castaneda nikada nije imao sina. On je imao usvojeno dijete, ali mu je to dijete oduzeto kada je imalo šest godina. I Carlos Castaneda je u velikoj mjeri energetski doprinio prilikom rođenja Plavog Skauta.

Čulo se i pitanje o nagualu Lujanu, i o razlikama između četiri grupe magičnih pokreta koje su učili. Taisha je okolišno odgovorila da sanjač koristi elemente sna da ga guraju, dok tragač koristi elemente svakodnevnog života.

Sljedeće pitanje je glasilo: "Kakvo je pravilo naguala s tri šiljka?" Florinda je dramatično odgovorila, ali s dozom zezanja: "Nema pravila!"

Kao odgovor na pitanje o zurenju, Taisha je rekla da postoji mnogo različitih vrsta zurenja, uključujući hitre poglede koji dovode do stimulacije. Šljunak je stvarno dobar za zurenje, ili drugi objekti sa sjajnom površinom koji mogu da uhvate našu pažnju. Čovjekov fokus se prirodno razleti, nema više predrasude o svijetu kao skupu objekata.



Čovjek je postavio pitanje o razlici između namjere Tensegritija i borilačkih vještina. Taisha je rekla da je namjera Tensegritija da se pomakne skupna točka, da se privuče energetsko tijelo, i da se učinimo neukusnima za Letače, dok se za to vrijeme naša svijest proširuje. Namjera borilačkih vještina zavisi od toga o kojim borilačkim vještinama razgovaramo; to može da bude samoobrana ili želja za borbom. Vježbanje borilačkih vještina počinje s tehnikama meditacije, ali se ubrzo pretvara u borbene tehnike. Pošto je namjera veoma različita, važno je ne miješati Tensegriti i borilačke vještine.

Zatim je jednu ženu interesiralo: "Dok rekapitulirate i gubite svoju ličnost, ili dok sanjate, da li se vaše tijelo mijenja na ćelijskom nivou, i da li onda postaje teže da se vratite? Na kom su nivou sanjanja Chakmuli?" Taisha Abelar je odgovorila da dok se nalazite u drugim svjetovima, vi ste tamo s čitavim svojim bićem. Ali morate da se vratite. Naše "lovište" je ovaj svijet. Što više posla ovdje moramo da obavimo, to su nam veće šanse da se "izbrusimo" kao čarobnjaci. Mi ne možemo jednostavno da se povučemo i da ne učestvujemo ni u čemu. Kada se mijenjate, vaša namjera je da podignete svoj nivo svijesti. Ali to mora da se desi ovdje, u ovom svijetu.

Kao odgovor na pitanje o poslovima u kojima oni sada učestvuju, Florinda Doner je rekla da je njeno sadašnje zanimanje posao prevodioca i da piše o čarobnjaštvu, feminizmu i fenomenologiji, da se brine o Chakmulima i o Narančastom Skautu. Chakmuli rade u firmi "Toltek Artists". Taisha Abelar je rekla da ona postoji kao druga osoba koja je advokat i koja se bavi knjigovodstvom, plaćanjem računa i investicijama. Bile su joj potrebne godine da se uvježba u tom poslu. Kada dođe u Los Anđeles, ta osoba mora da uskoči u obiman posao. Ona Također kuha i čisti. Florinda je uletjela s upadicom da Taisha "ne čisti". Taisha je nastavila rekavši da "svi mi radimo obične poslove, ali oni su transformirani, postali su pravo zadovoljstvo".

Čovjek je upitao o ulozi akademije u njihovom svijetu. Florinda Doner je odgovorila da Carlos Castaneda misli da samo trenirajući mozak do krajnjih granica Čovjek može da nađe smisao u onome što se nalazi tamo napolju. Akademija igra važnu ulogu u njihovoj grupi i jednostavno zbog toga što je to "raspoloženje" Carlosa Castanede. Taisha i Florinda su vrlo zainteresirale za fenomenologiju. Ali, samo je Florinda zainteresirala za feminizam. Usput je Florinda rekla jedan od načina da se zaista bude u svijetu korištenje profesora kao sitnih mučitelja. Ona i Taisha obično dva puta pišu isti rad; jednom za sebe, a drugi put za profesora.

Neko je postavio pitanje kakav značaj ima dekor na prvoj Tensegriti kaseti. Flonnda Doner je rekla da je to očigledno; "tri jaja i neke stvari oko toga".

Onda je postavljeno pitanje Florindi da li ona zaista nosi odjeću ili ne. Ona je odgovorila da je razmišljala da uvježba odjeću od čiste energije, ali da su čovjeku "potrebne sandale da bi to radio", a da ih nije ponijela - i da takve stvari ne možete da radite u čarapama. U jednom trenutku Florinda je Također rekla da ona i Taisha imaju apartmane koji su vrata do vrata.

Kao odgovor na pitanje o protoku vremena, Florinda Doner je rekla da su, kada su posljednji put ona i Taisha Abelar ušle u sanjanje, pričale s Carlosom Castanedom u njegovoj dnevnoj sobi. Dok je Castaneda pričao, video je kako njih dvije nestaju. Devet dana je čekao da se one vrate. Florinda i Taisha su mislile da su prošla samo tri dana. Carlos im je rekao da bi, da se one nisu vratile devetog dana, on ušao u sanjanje da ih nade. One su devet dana kupovale i Florinda je rekla da je to bio "pravi pakao". Taisha Abelar je rekla da je ona uživala u tome. Objasnila je da su one morale neprekidno da ponavljaju sve sitne radnje kupovine i provjeravanja robe, da bi održale sanjajući položaj ulice s prodavaonicama, vrteći i vukući remenje na torbicama i sve detaljno pipajući. Da bi održala sanjajuću ulicu, ona je morala satima prebirati po kozmetici i drugim sitnim stvarima, s ciljem da produži njihov ostanak tamo. Kada su je upitali kako je plaćala robu, Taisha je odgovorila: "Univerzalnom kreditnom karticom."

Taisha Abelar je objasnila da kada se probudite u snu i osjetite da ste se probudili, onda je vaš zadatak da sprječite da se probudite van tog sna. Radite sve ono što je u skladu sa sanjajućim položajem u kojem ste se našli, da biste produžili san. Florinda Doner je rekla da se šalila kada je rekla da joj se nije svidjelo to iskustvo kupovine. Ona je rekla: "Ići bilo kuda s Taishom je veliko zadovoljstvo."

PLAVI SKAUT

Kajli je kao zaključak osporila prava onima koji predaju Tensegriti a koji nisu u vezi s Carlosom Castanedom i njihovom grupom. Ona je rekla da, bez obzira šta drugi koji organiziraj Tensegriti kreativne radionice kažu, oni nikada nisu radili s Carlosom Castanedom i članovima njegove grupe. Što se tiče Viktora Sančeza i njegove knjige ("Učenja don Carlosa"), Kajli je rekla da je suludo da neko misli da može da uzme rad Carlosa Castanede i da pruži bolju interpretaciju. Kada je neko upitao da li to znači da Carlos Castaneda nikada nije dao intervju Viktoru Sančezu, ona je rekla: "Ne, Carlos Castaneda ga nikada nije sreo." Istakla je da jedino Chakmuli imaju pravo da drže seminare Tensegritija.

Što se tiče pitanja o ljudima koji se skupljaju da zajedno vježbaju Tensegriti i da razmjenjuju bilješke koje su skupljali o Tensegriti pokretima, složili su se da bi to moglo da bude od koristi.

Konačno, kao odgovor na pitanje kada su počela javna predavanja Tensegritija, oni su odgovorili da je prva kreativna radionica bila na Rim institutu prije dvije godine. Onda je bila jedna na Havajima iste godine, a zatim još jedna u Esalenu. Ove godine su održavali kreativne radionice u Meksiko Sitiju, Los Anđelesu, Bolderu, Havajima, Argentini i ponovo u Meksiko Sitiju.

SAMO DVAPUT SE ŽIVI

Intervju s Carlosom Castanedom za časopis: 'Details magazine', travanj 1994. godine.

Tri videa

Details magazin, travanj 1994. godine

Svojom vizijom odvojene stvarnosti, Carlos Castaneda je zapanjio generaciju. U izuzetnom intervjuu, legendarni čarobnjak govori Bruce Wagneru (holivudski redatelj - Wild Palms; danas član grupe Elemenata. op.prev.) o don Juanu, slobodi, sanjanju i smrti - i o smiješnim stvarima koje se događaju na putu prema beskonačnosti.

Carlos Castaneda više ne živi ovdje.

Poslije godina rigorozne discipline - godina ratništva - on je pobjegao iz otrcanog kazališta svakodnevnog života. On je ispražnjen čovjek, kanal, pripovjedač priča i bajki; u stvari, više nije čovjek već biće koje nema veze sa svijetom koji mi poznajemo. On je posljednji nagual, čep vjekovima duge tradicije čarobnjaka čiji je trijumf probijanje "sporazuma" o normalnoj stvarnosti. S izlaskom njegove devete knjige (ukupno ih je napisao 12, prim. prev.), "Umjetnost sanjanja", on je, za trenutak, ponovno izašao na površinu, i to na svoj način.

ZDRAV RAZUM UBIJA

Moje ime je Carlos Castaneda. Želio bih da danas nešto učinite. Želio bih da suspregnete svoj sud. Molim vas: ne dolazite ovdje naoružani "zdravim razumom". Ljudi otkriju da namjeravam govoriti - ma kako to saznali - i dolaze 'srušiti' Castanedu. Da me povrijede. "Čitao sam vaše knjige i one su djetinjaste." "Sve su vaše posljednje knjige dosadne." Nemojte pristupati na taj način. To je beskorisno. Danas vas želim zamoliti, samo na jedan sat, da se otvorite opciji koju želim predstaviti. Ne slušajte kao počasni studenti. Pričao sam ranije počasnim studentima; mrtvi su i arogantni. Zdrav razum i ideali su ono što nas ubija. Držimo se za njih našim zubima, i to je "majmun" u nama.

Tako nas je don Juan Matus zvao: suludim majmunima.

Bio sam nepristupačan trideset godina. Ja ne šetam okolo i ne pričam ljudima. Trenutno sam ovdje. Mjesec, možda dva... onda ću nestati. Mi nismo izolirani, sada više nismo. Ne možemo postojati na taj način. Mi imamo dug koji moramo platiti onima koji su se potrudili pokazati neke stvari. Naslijedili smo to znanje; don Juan nas je učio da se ne izvinjavamo. Želimo da vidite kako postoje čudne, praktične opcije koje nisu izvan vašeg dohvata. Meni predstavlja egzotično zadovoljstvo promatrati takav let - čista ezoterija. To je samo za moje oči. Ja nisam željan; ne žudim ni za čim. Vi ste mi potrebni kao što mi treba rupa u glavi. Ali ja sam putnik, navigator. Ja plovim - tamo. Želio bih i da drugi imaju tu mogućnost.

OVIM PUTEM VAN

Navigator je govorio pred grupama u San Francisku i Los Anđelesu, a njegove suradinice - Florinda Doner-Grau, Taisha Abelar i Carol Tiggs - držale su predavanja ("Sanjanje Tolteka" zaostavština don Juana) u Arizoni, Mauiju i Esalenu. U posljednje dvije godine knjige Florinde Doner-Grau i Taishe Abelar (u kojima pišu o Castanedi i njihovom učenju pod pokroviteljstvom don Juan Matusa) pojavile su se u knjižarama. To su "Biti-u sanjanju" i "Čarobnjački prijelaz". Priče tih dviju žena su fenomenološki ženski put, bona fide (vjerodostojne) kronike njihove inicijacije i obuke. One su, također, i neočekivani dobitak, jer nikada Castanedini čitatelji nisu imali pristup u takav izravan, prosvjetljujući uvid u njegovo iskustvo. "Žene odlučuju", kaže on. "Ovo je njihova igra. Ja sam samo šofer s Filipina." Doner-Grau opisuje kolektivni konsenzus njihovih knjiga kao "svjesnu suglasnost čarobnjaka' ; svaka je kao izrazito individualna auto-karta istog grada. One su 'energetska' zavođenja, perceptualni poziv u slobodu, usađen u jedinstvenu premisu koja oduzima dah - moramo preuzeti odgovornost za činjenicu o kojoj ne možemo pregovarati, a to je da smo bića koja će umrijeti. Čovjek je dirnut uvjerljivošću njihove logike, i to s dobrim razlogom. Učesnici, svi doktori nauka na UCLA odjeljenju za antropologiju (University of California, Los Angeles), čudesni su praktičari čije se akademske discipline neobično uklapaju u magični svijet koji opisuju kao - konfiguraciju energije koja se zove "druga pozornost". To sigurno nije mjesto za bojažljive pristalice "New Agea".

UVREDLJIVO DRUŠTVO

Ja ne vodim dvostruki život. Ja živim ovaj život. Nema razlike između onoga što pričam i onoga što radim. Ja nisam ovdje da vas vučem na lancu ili da vas zabavljam. Ono o čemu ću danas govoriti nije moje mišljenje - to su mišljenja don Juan Matusa, meksičkog Indijanca koji mi je pokazao taj drugi svijet. Zato, ne budite uvrijeđeni!

Juan Matus mi je predstavio djelatni sustav iza kojeg stoji 27 generacija čarobnjaka. Bez njega bih bio stari čovjek, s knjigom ispod ruke, koji šeta sa studentima. Vidite, mi uvijek imamo neki sigurnosni ventil, zato ne skačemo. "Ako sve drugo propadne, mogu predavati antropologiju." Mi smo u startu gubitnici s gubitničkim scenarijem. "Ja sam doktor Castaneda... a ovo je moja knjiga, "Učenje don Juana". Znate li da postoji u džepnom izdanju?" Ja bih bio Čovjek od jedne knjige i s istrošenim talentom. "Da li znate da je ovo 12. izdanje te knjige? Upravo je prevedena na ruski." Ili bih možda parkirao vaš automobil s trivijalnim komentarima u smislu "Tako je vruće danas ... lijepo je, ali previše toplo. Prehladno je... lijepo, ali previše hladno. Morao bih otputovati u tropske krajeve..."

KAZALIŠTE ČAROBNJAČKE AKCIJE

1960. godine Castaneda je bio student antropologije na UCLA univerzitetu. Dok je u Arizoni istraživao medicinske osobine biljaka, sreo je Jaki Indijanca koji MU je pristao pomoći. Mladi istraživač je ponudio 5 dolara na sat za usluge don Juanu Matusu, njegovom živopisnom vodiču. Ovaj je to odbio. Castaneda nije znao da je stari seljak u kožnatim sandalama čarobnjak bez premca, nagual koji ga je vješto uvukao u Mit o Energiji (T. Abelar to zove "Kazalište čarobnjačke akcije"). Kao protuvrijednost za svoje usluge, don Juan je tražio nešto drugo: Castanedinu "totalnu pažnju".

Zapanjujuća knjiga koja je rezultat ovog susreta - "Učenje don Juana: Jaki put znanja" - trenutno je postala klasik, skladno otvarajući vrata percepcije i elektrizirajući generaciju. Od tada, Castaneda je nastavio "skidati slojeve s glavice crnog luka", pišući dnevnike o svojim iskustvima, magistarska tumačenja neobičnih stvarnosti koja nagrizaju ideju o samome sebi. Najbolji naslov svih njegovih knjiga bi mogao biti "Nestajanje Carlosa Castanede". "Trebamo pronaći drugu riječ za čarobnjaštvo", kaže on. "Ona je previše mračna. Povezujemo je sa srednjovjekovnim mračnjaštvom: ritualima, zlom. Ja više volim riječi 'ratništvo' ili 'navigacija'. To je ono što čarobnjaci rade, oni plove, putuju."

On je napisao da je radna definicija čarobnjaštva sposobnost da "izravno vide energiju". Čarobnjaci kažu da bit univerzuma liči na matricu energije kroz koju prolaze blistave niti svijesti - stvarne svjesnosti. Te niti čine "pletenice" koje sadrže cjelokupne, zaokružene svjetove, a svaki od njih je stvaran kao ovaj naš, koji je samo jedan od bezbroj drugih. Čarobnjaci zovu naš svijet "ljudski pojas" ili "prva pozornost".

Također su "vidjeli" srž ljudskog oblika. To nije samo stapanje, majmunu nalik, kože i kostiju, već jajolika lopta svjetlosti sposobna putovat uzduž tih svjetlosnih niti u druge svjetove. Što nas to onda koči? Čarobnjaci smatraju da nas je zakopala socijalizacija, da smo prevareni percipirati svijet kao mjesto čvrstih objekata i konačnih pojmova.

Odlazimo u grob poričući da smo magična bića; na našem dnevnom redu je služenje egu umjesto duhu. I prije nego što shvatimo, bitka je završena - umiremo jadno okovani egom.

Don Juan Matus iznio je zanimljivu pretpostavku: što će se desiti ako Castaneda prerasporedi svoje trupe? Ako oslobodi energiju koja je rutinski zauzeta agresijom udvaranja i parenja? Ako potkreše samovažnost i ako se uzdrži od "obrane, održavanja i predstavljanja" svog ega - ako prestane brinuti o tome je li voljen, priznat i cijenjen? Hoće li dobiti dovoljno energije da vidi pukotinu između svjetova? I ako je vidi, hoće li moći proći kroz nju? Stari Indijanac ga je upecao "namjerom" čarobnjačkog svijeta.

Ali što Castaneda radi tokom dana? Govori suludim majmunima. Barem za sada, bilo gdje - po kućama, studijima baleta, knjižarama. Oni hodočaste sa svih strana svijeta: predstavnici Nove svijesti, prošle, sadašnje i buduće, obožavatelji, psihijatri, šamani, odvjetnici, paraziti, bubnjari, kritičari, lucidni sanjači, učenici, zavodnici, meditanti, moguli, čak i ljubavnice i prijatelji "od prije 10.000 godina". Dolaze revnosni hvatači zabilješki, mladi naguali u nastanku. Neki će pisati knjige o njemu; oni lijeni, poglavlja. Ostali će držati predavanja - i to za novce.

"Dođe slušati par sati", kaže on, "i sljedećeg vikenda daje instrukcije o Castanedi. To je 'majmun'."

On stoji satima ispred njih mameći i hrabreći njihova energetska tijela, a efekt je toplo i hladno odjednom, kao suhi led. S produhovljenom finesom, on izvlači divlje priče o slobodi i moći kao vrpce iz praznog šešira - dirljive, elegantne, bestidne, vesele, jezive i kirurški precizne. "Pitajte me bilo što!"- moli on. "što biste voljeli znati?"

"Zašto su Castaneda i kompanija postali pristupačni? Zašto sada? Što dobivaju time?"

OGROMNA VRATA

Postoji neko tko mi prilazi, nepoznat, i čeka nas da joj se pridružimo. Ona se zove Carol Tiggs- i ona je moja druga polovina. Bila je s nama a onda je nestala. Njeno iščeznuće je trajalo deset godina. Neshvatljivo je gdje je otišla. To se ne može racionalno objasniti. Stoga, molim vas, suzdržite se od rasuđivanja! Imat ćemo naljepnicu: "ZDRAV RAZUM UBIJA".

Carol Tiggs je otišla. Nije živjela u planinama Novog Meksika, uvjeravam vas. Jednog dana sam držao predavanje u knjižari "Feniks" i ona se materijalizirala. Moje srce je skakalo - fomp, fomp, fomp. Nastavio sam govoriti. Govorio sam dva sata, a da nisam znao što pričam. Izveo sam je van i upitao gdje je bila deset godina. Postala je šutljiva i počela se znojiti. Imala je samo neodređena sjećanja. Pravila je šale.

Ponovno pojavljivanje Carol Tiggs je otvorilo ogromna vrata energije kroz koja mi izlazimo i ulazimo. Tu je ogroman ulaz pomoću kojega vas mogu zakvačiti za namjeru čarobnjaštva. Njen povratak nam je dao novi prsten moći; donijela nam je sa sobom ogromnu količinu energije koja nam omogućava da izađemo u javnost. Zbog toga smo trenutno pristupačni.

Netko je bio predstavljen Carol Tiggs na predavanju. Rekao je: "Ali vi izgledate tako normalno." Carol Tiggs je rekla: "Što ste očekivali? Munje iz mojih sisa?"

KURVE PERCEPCIJE

Tko je Carlos Castaneda i kako on živi?

Već je 1994: Zašto on jednostavno već s time ne završi? Kažite nam koliko ima godina i neka ga Avedon fotografira. Zar mu nitko nije rekao da je privatnost mrtva? Da otkrivanje detalja više ne umanjuje nečiji značaj? U zamjenu za našu totalnu pažnju, on će nas usmjeriti. Postoje stvari koje bi ljudi voljeli znati, uobičajene, osobne stvari. Na primjer, gdje on živi? Što misli o Sinatrinim duetima? Što je uradio s ogromnim profitima od svojih knjiga? Da li vozi turbo Bentli kao svi veliki gurui? Da li je to zaista bio on s Michael Jordanom i Edmund White kod Barney-ja?

Već godinama ga pokušavaju 'razotkriti'.

Čak su rekonstruirali njegovo lice po sjećanju starih prijatelja i sumnjivih poznanika; apsurdni rezultat liči na policijsku grafiku dobroćudnog Olmeka iz časopisa " Reader's Digest ". U 70-tim se pojavila slika u Time magazinu (bile su vidljive samo oči) - kada je časopis saznao da je model falsifikat, nikad mu nisu oprostili.

Otprilike u vrijeme kada je Paul McCartney proglašen mrtvim, pojavila se glasina. Carlos Castaneda je Margaret Mead.

Njegov agent i odvjetnici su non-stop ograda od navale dopisnika i luđaka, spiritualnih letača na zmajevima, "New Age" pristalica i tragatelja, umjetnika koji žele obraditi njegov rad-poznatih i nepoznatih, sa ili bez dozvole - i mnoštva lažnih seminara Castanedinih imitatora. Poslije trideset godina, još ne postoji potjernica za njegovom glavom. Njega ne interesiraju gurui ni guruizam; neće biti turbo Bentley-a, rančeva i sljedbenika s turbanima na glavama, gostovanja u "Pariz Vogue". Neće biti Castaneda Instituta, ni Centra za napredne čarobnjačke studije, ni Akademije sanjanja, komercijalnih reklama, ni gljiva, ni tantričkog seksa. Neće biti biografija ni skandala. Kada ga pozovu na predavanje, Castaneda ne uzima honorar i sam plaća put. Ulaznica je obično nekoliko dolara, da pokrije zakupninu dvorane. Jedino što se traži od prisutnih je njihova totalna pažnja.

"Sloboda je besplatna ", kaže on. "Ne može se kupiti ili razumjeti. U mojim knjigama sam pokušao predstaviti jednu mogućnost - da svijest može biti medij za putovanje ili pokret. Nisam bio pretjerano uvjerljiv; oni misle da ja pišem romane. Da sam visok i lijep, stvari bi mogle biti drugačije - slušali bi Velikog Tatu. Ljudi kažu: 'Ti lažeš'. Zašto bih ja lagao? Lažete da biste dobili nešto, manipulirali. Ja ni od koga ne želim ništa - samo suglasnost. Željeli bismo doći do suglasnosti o postojanju svjetova pored ovog našeg. Ako postoji suglasnost da porastu krila, onda će biti i leta. Sa suglasnošću dolazi masa, s masom pokret."

Castaneda i njegovi suradnici su energetski radikali u nečemu što može biti jedina značajna revolucija našeg doba - ništa manje nego transformacija biološkog imperativa u evolucijski imperativ. Ako vladajući socijalni poredak nalaže produžetak vrste, neustrašivi poredak čarobnjaka (energetskih pirata) teži prema nečemu manje, hm, zemaljskom. Njihova zapanjujuća, epska namjera je napustiti zemlju na način na koji je to učinio don Juan dvadeset godina ranije: kao čista energija, netaknuta svijest. Čarobnjaci zovu taj skok "apstraktni let".

...

...
KRITIČNA MASA

Družio sam se s Castanedom i "vješticama" u razdoblju od jednog tjedna po restoranima, hotelskim sobama i shoping centrima. Oni su privlačni i vibrirajuće mladoliki. Žene se oblače nenametljivo, s nijansom ležernog. Ne biste ih zapazili u gomili, a to je poanta.

Prelistavao sam "Njujorker" ispred kafića " Regent Beverly Wilshire ". Oglas za "Drambuie" (vrsta škotskog viskija) bio je naročito odvratan: "neizbježno, ma koliko se borili, na jedan ili drugi način, jednog dana postajemo kao svoji roditelji. Umjesto da se odupirete toj spoznaji, pozivamo vas da proslavite taj ritual prolaznosti s ovim izuzetnim alkoholnim pićem..." Don Juan bi se smijao u grobu - ili izvan njega, što dovodi do poplave pitanja: gdje je on u stvari? Na onom istom mjestu odakle se vratila Carol Tiggs? Ako je tako, da li to znači da je i stari nagual sposoban za takav povratak. U "Unutarnjem ognju" Castaneda je pisao da su don Juan i njegova grupa nestali otprilike 1973. Tada je četrnaest navigatora otišlo u "drugu pozornost". Što je to zapravo "druga pozornost"? Sve to je izgledalo jasno kada sam čitao knjige. Pregledao sam svoje bilješke. Bilo je nažvrljano, "druga pozornost = povišena svijest" na margini stranice, ali to nije pomoglo. Nestrpljivo sam prelistavao "Moć tišine", "Orlov dar", "Putovanje u Ixtlan". Iako je tu bilo mnogo toga nejasnog, osnove su bile temeljno, koherentno opisane. Zašto ja ne mogu ništa od toga držati u glavi? Pao sam na osnovama čarobnjaštva.

Naručio sam kapućino i čekao. Misli su mi lutale. Razmišljao sam o Donner-Grau i japanskim majmunima. Kada sam pričao s njom preko telefona da bih dogovorio intervju, spomenula je majmuna Ima. Svaki student antropologije zna Ima, čuvenog brazilskog majmuna. Jednog dana Imo je spontano oprao slatki krumpir prije nego što ga je pojeo. Ubrzo posle toga su majmuni po cijelom otoku slijedili njegov primjer. Antropolozi to mogu zvati "kulturnim" ponašanjem, ali Donner-Grau kaže da je to savršen primjer kritične mase - majmunska suglasnost ili interobjektivnost.

Pojavio se Castaneda. Široko se osmjehnuo, stisnuo mi ruku i sjeo. Taman sam htio potegnuti temu o majmunima, kad on počne plakati. Čelo mu se naboralo, cijelo tijelo se treslo u tužbalici. Uskoro je dahtao kao riba na suhom. Gornja usna mu se trzala, vlažna i naelektrizirana. Njegova ruka se pružila prema meni, šaka ukočena i drhtava - otvorena prema meni kao ponoćni cvijet iz 'Male prodavaonice užasa', kao da traži milostinju. "Molim vas!" izlanuo se klimavo, koliko su mu to dozvolili zgrčeni mišići na licu. Nastavio je gnjaviti molećivo. "Molim vas, volite me!" Castaneda je ponovno jecao, kao slomljeni, gušeći hidrant, u totalnom antiklimaksu, pretvoren u bestidnu ridajuću masu. "To smo mi: majmuni s limenim posudama za milostinju. Tako rutinirani, tako slabi. Masturbatori. Mi smo uzvišeni, ali suludi majmun nema energiju da vidi - pa tako mozak zvijeri prevlada. Ne možemo zgrabiti naš prozor mogućnosti, naš 'kubični centimetar šanse'. Kako bismo mogli? Previše smo zauzeti držeći se za maminu ruku. Razmišljajući kako smo veličanstveni, osjećajni, jedinstveni. Nismo jedinstveni! Drugi su davno napisali scenarija naših života"; reče on, smješkajući se zloslutno. "Mi to znamo… al' ne marimo. Jebi ga, kažemo. Mi smo vrhunski cinici. Cono! Carajo! Tako mi živimo! U kanalizaciji s toplim govnima. Što su nam to učinili? To je Don Juan imao običaj reći. Često me je pitao 'Kako je mrkva?' 'Što hoćeš time reći?' 'Mrkva koju su ti nabili u stražnjicu.' Bio sam strašno uvrijeđen, kako je to mogao reći! Onda je dodao: "Budi sretan što još nisu na nju stavili i dršku."

"Ali ako imamo izbor, zašto onda ostajemo u kanalu?" "Previše je topao; Mi ne želimo otići - ne volimo kazati zbogom.

I mi brineemoo-oo, kako samo brinemo - 26 sati dnevno! A što mislite o čemu mi to brinemo?" Ponovo se nasmješio, elastična češirska mačka. "O sebi! Gdje sam tu ja? Što ja dobivam time? Što će biti sa mnom? Kakva egomanija! Odvratno. Ali fascinantno!"

Rekao sam mu da njegovi pogledi mogu izgledati malo grubi, i on se nasmijao. "Da", rekao je, komično zatvorenim, osuđujućim tonom akademca. "Castaneda je ogorčeni, matori luđak." Njegove karikature bile su smiješne, brutalno usmjerene pravo u metu. "Gramzivi majmun poseže kroz rešetke da uzme sjemenke i ne može prekinuti stisak. Postoje studije koje su to istražile; ništa ga neće naterati da pusti sjemenke. Šaka će ih držati čak i ako odsiječemo ruku - mi umiremo držeći se za mierda (sranja). Ali zašto? Zar je to cijela priča - kao što bi rekla mis Peggy Lee. To ne može biti. Previše je strašno. Moramo naučiti da pustimo. Skupljamo sjećanja i lijepimo ih u knjige, karte za šou na Broadway-u od prije deset godina. Umiremo držeći se suvenira. Biti čarobnjak znači imati energiju, radoznalost i smionost da se pusti, da se skoči u nepoznato - sve što je potrebno je nešto novog alata, predefiniranja. Moramo vidjeti sebe kao biće koje će umrijeti. Kada jednom to prihvatite, svijet se otvara za vas. Ali da biste prigrlili tu definiciju, morate imati 'jaja od čelika'.

PRIRODNO NASLJEDSTVO SVJESNIH BIĆA

Kada kažete "planina" ili "drvo" ili "Bijela kuća", vi prizivate univerzum detalja jednom riječju; to je magija. Vidite, mi smo vizualna bića. Možete lizati Bijelu kuću - mirisati, dodirnuti - i to vam neće ništa reći. Ali jedan pogled, i vi znate sve što treba znati: "kolijevka demokracije", ili tako nešto. Čak ne treba ni gledati, već vidite Clintona kako sjedi unutra, Nixona koji se moli na koljenima-bilo što. Naš svijet je zgušnjavanje detalja, poplava informacija - mi ne zapažamo, mi samo interpretiramo. I naš sustav interpretacije nas je napravio lijenima i ciničnima. Više volimo kazati: "Castaneda laže", ili: "Taj posao oko posebnih mogućnosti percepcije jednostavno nije za mene." Što je za tebe? Što je stvarno? Ovaj teški, usrani, besmisleni svijet svakodnevnice? Jesu li očaj i starost ono što je stvarno? To da je svijet "dat" i "konačan" je lažan koncept. Od rane mladosti mi dobivamo "članstvo". Jednog dana, kada naučimo stenografiju interpretacije, svijet kaže: "dobrodošao". Dobrodošao gdje? U zatvor. Dobrodošli u pakao. A što ako se uspostavi da Castaneda ništa ne "izmišlja"? Ako je to točno, onda ste u gadnom sosu!

Sustav interpretacije se može prekinuti, on nije konačan. Postoje svjetovi unutar svjetova, svaki realan kao i ovaj. U onom zidu tamo je svijet, ova soba je univerzum detalja. Autisti bivaju uhvaćeni, zamrznuti u detalju - vuku prst po pukotini dok ne prokrvari. Mi bivamo uhvaćeni u sobi svakodnevnog života. Postoje druge opcije osim ovog našeg svijeta, isto tako stvarne kao ova soba, mjesta gdje možete živjeti ili umrijeti. Čarobnjaci to rade - kako uzbudljivo! Misliti da je ovo jedini sveobuhvatan svijet ... to je vrhunac arogancije. Zašto ne otvoriti vrata koja vode u sljedeću sobu? To je prirodno nasljedstvo svjesnih bića. Vrijeme je da interpretiramo i konstruiramo novi rječnik. Idite na mjesto na kome nema a priori znanja. Ne odbacujte stari sustav interpretacije-koristite ga, od devet do pet (radno vrijeme, op. prev.). Poslije pet - magični sat.

NO SE HABLA ESPANOL AQUI

(ovdje se ne govori španjolski)

Ali što mu to znači - "magični sat"?

Njihove knjige su pedantno, detaljno prizivanje nepoznatog, a ipak ostaje ironija; one su stvarni leksikon njihovog iskustva. Magični sat nije pogodan za opisivanje riječima, njegovi viškovi energije mogu se osjetiti tijelom. Kada god je Castaneda napuštao don Juana i vraćao se u Los Angeles, stari nagual je govorio da zna što će njegov student učiniti. Mogao je napraviti listu, rekao je - možda dugu listu, ali ipak listu na kojoj će se naći Castanedine misli i akcije. Međutim, Castanedi je bilo nemoguće da to isto uradi za svog učitelja. Nije postojala takva vrsta međudjelovanja (intersubjektivnosti) između njih dvojice. Što god je stari Indijanac radio u drugoj pažnji moglo je samo da se doživi, ne i da se prenese. Castaneda nije imao energiju, niti je bio pripremljen za takvo međudjelovanje.

Ali majmun je opsjednut riječima i sintaksom. On mora razumjeti, po svaku cijenu. I mora postojati pravilo u tom razumijevanju. "Mi smo linearna bića: opasna stvorenja navike i ponavljanja.

Moramo znati: Ovo je kokošinjac! Ovdje se provlači žniranac! Ovo je perionica automobila! Ako jednog dana nešto od toga nije na svom mjestu, mi prolupamo".

Insistirao je na plaćanju ručka. Kada se konobar vratio s računom, iznenada sam poželio da zgrabim kreditnu karticu i vidim da li je na njegovo ime. Uhvatio je moj pogled. "Biznis menadžer me pokušao nagovoriti da napravim oglas za American Exspress: "CARLOS CASTANEDA, ČLAN OD 1968." Smijao se veselo, vraćajući se na temu. "Mi smo teški, teški majmuni, vrlo ritualni. Moj prijatelj Ralf je viđao svoju majku ponedjeljkom navečer. Kada je umrla, on mi je rekao: 'Hej Joe', tada sam bio Joe, - 'Hej Joe, sada se možemo viđati ponedjeljkom navečer. Da li si slobodan ponedjeljkom, Joe?' Misliš, svakog ponedjeljka, Ralph? 'Da, da! Svakog ponedjeljka. Zar to neće biti sjajno?' Ali svakog ponedjeljka? Zauvijek?"Da, Joe! Ti i ja svakog ponedjeljka - zauvijek!"

ABECEDA ČAROBNJAŠTVA

Sreo sam naučnika na zabavi - poznatog čovjeka. Slavnog. Prosvjetljujućeg. "Dr X". Hteo me je 'pokopati', baš žestoko. Rekao je: "Čitao sam vašu prvu knjigu; ostale su bile dosadne. Vidite, mene ne interesiraju anegdote. Mene zanimaju dokazi." Dr X se konfrontirao sa mnom. Vjerojatno je mislio da sam isto toliko značajan kao i on. Rekao sam: "Ako ja želim dokazati zakon gravitacije, zar vi ne bi trebali imati određen stupanj obučenosti da me pratite? Trebalo bi vam "članstvo" - možda čak i oprema. Morali biste učiti fiziku za 1., 2.,16., možda čak i fiziku za 23. stupanj obrazovanja. Već ste podnijeli ogromne žrtve studirajući, odlazeći u školu, učeći po cijelu noć. Možda ste čak prestali i izlaziti." Rekao sam mu da ako hoće dokaz, mora učiti osnove čarobnjaštva - abecedu čarobnjaštva. Ali to nije htio učiniti; za to su potrebne pripreme. Naljutio se i napustio sobu.

Čarobnjaštvo je tok, proces. Kao što vam je u fizici potrebno određeno znanje da pratite odvijanje jednadžbi, dr X bi trebao znati neke osnovne stvari da bi bio u poziciji da ima dovoljno energije razumjeti odvijanje čarobnjaštva. Morao bi "rekapitulirati" svoj život. I tako, naučnik je želio dokaz, ali se nije htio pripremiti. Takvi smo mi. Ne želimo se prihvatiti posla - htjeli bismo da nas helikopterom prebace u svjesnost, bez blata na našim skupim cipelicama. I ako nam se ne svidi ono što vidimo, da nas helikopter vrati natrag.

...

...

KOLOSIJECI VREMENA

Naporno je biti s ovim čovjekom. On je pretjerano, nemilosrdno prisutan - punina njegove pažnje iscrpljuje. Izgleda da odgovara na moja pitanja sa svime što ima; postoji tekuća, elokventna hitnost u njegovom govoru,. neprijatna i finalna, elegantna i melankolična. Castaneda kaže da osjeća vrijeme kako "napreduje" prema njemu. Osjećate njegovu težinu, nešto strano što ne možete objasniti, eterično i bezbolno, vrlo inertno - kao zapušač ili bova, čep koji se ljulja na valovima.

Ulazimo u Boyle Heights. Zastaje da bi pokazao borilački stav zvani konj - noge malo savijene, kao u sedlu."Stajali su tako u Buenos Airesu -u moje vrijeme. Sve je bilo vrlo stilizirano. Zauzimali su stavove davno umrlih ljudi. Moj djed je stajao na taj način. Ovaj mišić ovdje" -pokazuje zadnju stranu butine - "tu skladištimo nostalgiju. Samosažaljenje je najstrašnija stvar."

"Što hoćete reći sa 'vrijeme napreduje prema vama'?" "Don Juan je imao metaforu. Stojimo na platformi posljednjeg vagona vlaka i promatramo tračnice vremena kako se udaljavaju. 'Evo me kada sam imao pet godina. Evo odlazim...' Treba se samo okrenuti i pustiti da vrijeme ide prema nama. Na taj način nema a priori. Ništa nije unaprijed određeno; ništa se ne uzima zdravo za gotovo; ništa nije uredno zapakirano."

Sjeli smo na klupu na autobusnoj postaji. Preko puta je prosjak držao karton kojim je tražio milostinju od vozača. Castaneda je zurio pored njega prema horizontu. "U meni nema traga osjećaja za sutra - niti za nešto iz prošlosti. Odjel antropologije ne postoji više za mene. Don Juan je imao običaj reći da je prvi dio njegovog života bio protraćen - bio je u predvorju pakla. Drugi dio njegovog života bio je apsorbiran u budućnosti; treći dio u prošlosti, nostalgija. Samo je posljednji dio njegovog života bio sadašnjost. To je tamo gdje sam ja sada.

Odlučio sam pitati nešto osobno i pripremio sam se da budem odbijen. Za njih, biografski dokazi opčinjavaju isto kao i pukotina u zidu - ostavljaju svakoga s krvavim prstima.

"Kad ste bili dječak, tko je bio najvažniji čovjek u vašem životu?" "Moj djed - on me je podigao." Njegove stroge oči su svjetlucale. "Imao je svinju zvanu Rudi. Zaradio je mnogo novca. Rudi je imao malo plavo lice -divno. Stavljali su mu šešir, jaknu. Djed je čak napravio tunel od svinjca do izložbenog salona. Tu bi se pojavio Rudi s patuljastim licem, vukući svoje ogromno tijelo. Rudi sa svojim 'pinchom' nalik odvijaču; gledali smo tu svinju kako svašta radi."

"Kakav je on bio - vaš djed?"

"Obožavao sam ga. On je pravio dnevni red; trebalo je da ja postanem glavni. To je mogla biti moja sreća, ali to nije bila moja sudbina. Moj djed je bio veliki ljubavnik. Učio me je zavođenju od malih nogu. Kada sam imao 12 godina, hodao sam kao on, govorio kao on - sa stegnutim grkljanom. On me je naučio "ulaziti kroz prozor'. Rekao je da će žene pobjeći ako im priđem direktno - jer sam bio previše ružan. Umjesto toga, naučio me je prilaziti djevojčicama i govoriti: "Ti si tako lijepa!" -a onda da se okrenem i odem. "Ti si najljepša djevojka koju sam ikada vidio!" - a zatim brzo odem. Poslije nekoliko puta one bi rekle: 'Hej! Reci mi kako se zoveš.' Tako sam' ulazio kroz prozor'.

Ustao je i prošetao. Prosjak je odlazio ka žbunju koje je okruživalo auto-put. Kada smo došli do njegovog automobila, Castaneda je otvorio vrata i zastao na trenutak.

"Čarobnjak mi je postavio jedno pitanje prije mnogo vremena: Kakvo lice bauk ima za tebe? Bio sam zaintrigiran. To bi trebalo da bude siva, mračna pojava s ljudskim licem - bauk obično ima lice osobe koju mislite da volite. Za mene, bio je to moj djed. Moj djed koga sam obožavao." Ušao je i upalio auto. Prosjak je nestao u žbunju.

"Ja sam bio kao moj djed. Opasan, koristoljubiv, popustljiv, sitničav, osvetoljubiv, pun sumnji-i nepokretan. Don Juan je to znao:'

PONOVNO ZALJUBLJIVANJE

"U 75. mi još uvijek tražimo "ljubav" i "društvo". Moj djed se često budio usred noći plačući: "Misliš li da me ona voli?" Njegove posljednje riječi su bile: "Svršavam, mala, svršavam!" Doživio je žestok orgazam i umro. Godinama sam mislio da je to sjajna stvar -veličanstvena. Onda je don Juan rekao: "Tvoj djed je umro ko' svinja. Njegov život i smrt nisu imali nikakvog smisla".

Don Juan je rekao da smrt ne može biti smirenje - to može samo trijumf. Pitao sam ga što podrazumijeva pod trijumfom i on je rekao - sloboda. Kada probiješ veo i poneseš svoju životnu silu sa sobom. "Ali ima još toliko toga što želim učiniti!" On je rekao: "Misliš, ima još toliko mnogo žena koje bi želio pojebati." Bio je u pravu. Mi smo takvi primitivci.

Majmun će razmotriti nepoznato, ali prije nego što skoči hoće znati - što dobiva time? Mi smo biznismeni, investitori, naviknuti na kresanje gubitaka- ovo je svijet trgovaca. Ako napravimo "investiciju", tražimo jamstva. Zaljubljujemo se samo ako nam je ljubav uzvraćena. Ako više ne volimo, odsiječemo glavu i stavimo drugu. Naša "ljubav" je tek puka histerija. Mi nismo osjećajna bića, mi smo bez srca. Mislio sam da znam voljeti. Don Juan mi je rekao: "Kako bi i mogao? Nikad te nisu naučili voljeti. Naučili su te zavoditi, zavidjeti, mrziti. Ti čak ne voliš ni samog sebe - inače ne bi takve stvari radio svom tijelu. Nemaš muda da voliš kao čarobnjak. Da li bi mogao voljeti zauvijek, i poslije smrti? Bez ikakve podrške - ništa zauzvrat? Da li možeš voljeti bez investicija, radi same ljubavi? Nikada nećeš saznati kako izgleda voljeti na taj način, neumoljivo. Želiš li umrijeti, a da to ne saznaš?"

Nisam želio. Prije nego što umrem, moram saznati kako izgleda voljeti na takav način. Upecao me je. Kada sam otvorio oči, već sam se kotrljao nizbrdo. Još se kotrljam.

REKAPITULIRAJTE SVOJ ŽIVOT

Popio sam previše Coca-Cola i bio sam paranoičan. Castaneda je rekao da je šećer isto tako efikasan ubojica kao i zdrav razum. "Mi nismo 'psihološka' bića. Naše neuroze su rezultat onoga što stavljamo u usta." Bio sam siguran da je vidio moje energetsko tijelo kako zrači Coca-Colu. Osjećao sam se apsurdno, poraženo - odlučio sam se te večeri odreći čokoladnih kremšnita. Takav je pikantni, tamnočokoladni stid sitničavog majmuna.

"Imao sam veliku ljubavnu avanturu s Coca-Colom. Moj djed je imao pseudosenzualnost. 'Moram imati tu macu! Treba mi! Trebam je sada!' Mislio je da je najžešći kurac u gradu. Vrlo ekstravagantno. Ja sam patio od iste stvari - sve mi je išlo kroz muda, ali nije bilo stvarno. Don Juan mi je rekao: "Aktivira te šećer. Ti si previše slabašan da bi imao tu vrstu seksualne energije. Previše si debeo da bi imao taj 'žestoki kurac'."

Svi su pušili na Universal City Walk. Čudno. Sjedim s Castanedom u ovoj arhitektonskoj aproksimaciji Los Angelesa srednje klase - ovom "zgušnjavanju detalja", ovoj "lavini glosova" koja je virtualni grad. Nema crnaca i ništa ne nalikuje povišenoj svijesti, pomaknuti smo iz ljudske trake u pojas MCA. Dijelovi smo perverzno prijatne verzije poznate scene iz njegovih knjiga, one u kojoj se on iznenada nađe u simulakrumu (slici, prim. prev.) svakodnevnog svijeta.

"Rekli ste kada bi dr. X rekapitulirao svoj život, mogao bi povratiti nešto energije. Što to znači?"

"Rekapitulacija je najvažnija stvar koju mi radimo. Za početak, napravite popis svih osoba koje ste ikada upoznali. Svakoga s kim ste pričali ili imali bilo što s njim."

"Svakoga?" "Da. Idete po spisku, kronološki ponovno konstruirajući scene kontakta."

"Ali to može trajati godinama."

"Sigurno. Temeljita rekapitulacija traje dugo vremena. A onda počinjete iz početka. S rekapitulacijom nikada niste završili - tako nema ostatka. Vidite, nema 'odmora'. Odmor je koncept srednje klase - ideja da ako ste dovoljno vrijedno radili, onda ste zaradili odmor. Vrijeme za vožnju u " Range Roveru" s pogonom na sva četiri kotača ili da pecate na jezeru u Montani. To je sranje."

"Ponovo stvarate scenu..."

"Počnite sa seksualnim odnosima. Vidite plahte, namještaj, dijalog. Onda prijeđite na osobu, osjećaje. Što ste osjećali? Pazite! Udišite energiju koju ste rasipali u toj razmjeni, vratite natrag ono što nije vaše."

"To zvuči skoro kao psihoanaliza."

"Vi ne analizirate, vi promatrate. Filigran, detalji - hvatate se za čarobnjačku namjeru. To je manevar, magični čin star tisućama godina, ključ za obnavljanje energije koja će vas osloboditi drugih stvari."

"Pomičete glavu i dišete - "

"Idete niz popis dok ne dođete do mame i tate. Do tada ćete se šokirati; vidjet ćete obrasce po kojima se stvari ponavljaju i to će vam se smučiti. Tko je sponzor vaših ludosti? Tko vam pravi dnevni red? Rekapitulacija će vam dati trenutak tišine - omogućit će vam da ispraznite stan i napravite prostor za nešto drugo. Iz rekapitulacije izlazite s beskrajnim pričama o Egu, ali više ne krvarite."

SVE ŠTO STE HTJELI ZNATI O ENERGIJI, ...ALI SE NISTE USUDILI PITATI

Kada sam sreo don Juana, ja sam se već izjebao do smrti. Iscrpio sam se na taj način. Sada više nisam u ovom svijetu, ne na taj način. Čarobnjaci koriste tu vrstu energije da bi odletjeli, ili se promijenili. Jebanje je naš najvažniji čin, energetski gledano. Vidite, mi raštrkamo naše najbolje generale i ne pokušavamo ih vraćati; gubimo već u startu. Zbog toga je tako važno rekapitulirati svoj život.

Rekapitulacija odvaja našu posvećenost društvenom poretku od naše životne sile. Te dvije stvari nisu nerazdvojne. Kada sam odvojio socijalno biće od životne energije, jasno sam uvidio: nisam bio tako seksi. Ponekad govorim grupama psihijatara. Žele znati o orgazmu. Kada ste tamo i letite beskrajem, fućka vam se za "Veliki O". Većina nas je frigidna; sva ta senzualnost je mentalna masturbacija. Mi smo rezultat "dosadna jebanja" - u trenutku našeg začeća nije bilo energije. Ili smo prvorođenci i roditelji nisu znali kako se to radi, ili posljednji rođeni, kada više nisu bili zainteresirani za seks. Sjebani smo kako god okrenuli. Mi smo samo biološko meso s lošim navikama i bez energije. Mi smo dosadna stvorenja, ali umjesto toga kažemo: "Meni je tako dosadno."

Jebanje je mnogo štetnije za žene - muškarci su trutovi. Univerzum je ženski. Žene imaju totalni pristup, one su već tamo. Problem je samo što su tako glupo socijalizirane. Žene su moćni letači; imaju drugi mozak, organ koji koriste za nezamisliv let. One koriste svoje maternice za sanjanje. Trebamo li prestati sa seksom? Neki muškarac je to pitao Florindu. Ona je rekla: "Samo naprijed! Zabodi svog malog pišu gdje god hoćeš!" Oh, ona je strašna vještica! Još je gora prema ženama - vikend boginjama koje oboje svoje bradavice i idu na predavanja. Ona kaže: "Da, vi ste ovdje boginje. Ali što kada dođete kući? Jebu vas kao robinje! Muškarci ostavljaju svjetlosne crve u vašim macama!" Stvarno strašna vještica!

...

...

KOJOTOV TRAG

Florinda Donner-Grau ne uzima zarobljenike. Ima male kosti, šarmantna i agresivna - kao džokej s nožem.

Kada je Donner-Grau prvi put srela don Juana i njegov krug, mislila je da su nezaposleni cirkusanti koji se bave trgovinom ukradenom robom. Kako drugačije objasniti "Bakara" kristal, skupu odjeću, antikvarski nakit. Osjećala se odvažno s njima - po prirodi je bila arogantna, smiona, okretna. Za američku južnjakinju, život joj se odvijao kako je ona htjela. "Mislila sam da sam najveličanstvenije biće koje je ikada postojalo - tako drska, tako posebna. Utrkivala sam se automobilima i oblačila kao muškarac. Onda je taj stari Indijanac rekao da je jedina 'posebna' stvar u vezi sa mnom plava kosa i plave oči u zemlji gdje se te stvari obožavaju. Željela sam ga udariti. U stvari, mislim da sam to i učinila. Ali on je, znate, bio u pravu. To oduševljavanje Egom je totalno ludo. Ono što čarobnjaci rade je eliminacija Ega. Moraš umrijeti, u tom smislu, da bi živio - ne živjeti da bi umro."

Don Juan je poticao svoje učenike da imaju "romansu sa znanjem". Želio je da njihovi umovi budu dovoljno obučeni da vide čarobnjaštvo kao jedan autentičan filozofski sustav; u čudesnom obratu tipičnom za čarobnjački svijet; rad na terenu je vodio prema akademiji. Put prema magičnom satu tako je bio smiješan. Podsjetila se prvog puta kada ju je Castaneda poveo u Meksiko da vidi don Juana.

"Vozili smo duž tog dugog, vijugavog puta - znate, duž 'kojotovog traga'. Mislila sam da je izabrao taj čudni put kako nas ne bi mogli pratiti, ali je to bilo nešto drugo. Morali ste imati dovoljno energije ako ste željeli naći tog starog Indijanca. Poslije ne znam koliko vremena, pojavio se netko pored puta i mahnuo nam. Rekla sam Carlosu: 'Hej, zar nećeš stati?' On je rekao: 'Nema potrebe. Vidiš, prošli smo kroz maglu."

Prošli smo kao raketa pored Peperdina. Netko je prodavao kristale pored puta. Pitao sam se je li kuća Shirley MacLaine izgorjela; razmišljao sam je li kuća Dick Van Dyke-a obnovljena. Možda se Dick Van Dyke preselio u kuću Mac Laine zajedno sa Sean Penn-om?

"Što se zbiva s ljudima koji su zainteresirani za vaš rad - s onima koji čitaju vaše knjige i pišu pisma? Pomažete li im?"

"Ljudi su intelektualno radoznali, oni su 'zainteresirani' ili tako nešto. Ostaju dok ne postane previše teško. Rekapitulacija je vrlo neugodna; oni žele brze rezultate, trenutnu zadovoljštinu. Za mnoge "New Agere", to je igra ugovaranja sastanaka. Oni ispituju sobu; izmjenjuju potajne, duge kontakte očima s potencijalnim partnerima. Ili je to samo shoping u Montana aveniji. Kada stvar postane preskupa u odnosu na to što treba dati od sebe, oni to ne žele istraživati. Vidite, mi želimo minimalnu investiciju s maksimalnom dobiti. Nitko u biti nije zainteresiran prihvatiti se posla."

"Ali bili bi zainteresirani, kada bi postojala neka vrsta dokaza za ono o čemu vi pričate"

"Carlos ima odličnu priču. Radi se o ženi koju je poznavao godinama. Nazvala ga je iz Europe, bila je u teškom stanju. On joj je rekao da dođe u Meksiko - znate, 'uskoči u moj svijet'. Ona je oklijevala. Onda je rekla: 'Došla bih pod uvjetom da me moje huaraches (sandale, op. prev.) čekaju na drugoj strani rijeke. 'Željela je jamstvo da će se dočekati na noge. Naravno, nema jamstva. Mi smo svi takvi: mi bismo skočili, pod uvjetom da nas naše sandale čekaju na drugoj strani."

"Što ako skočite - najbolje što možete - i ispostavi se da je to bio samo grozničav san?"

"Onda imajte dobru groznicu."

PRIVATNI DETALJI CARLOSA CASTANEDE

To nije knjiga za ljude.

To je netko tko ga je poznavao godinama rekao o knjizi "Umjetnost sanjanja". U stvari, to je kruna Castanedinog rada, priručnik o jednoj nepoznatoj zemlji - opis drevnih tehnika koje koriste čarobnjaci da uđu u drugu pozornost. Kao i druge njegove knjige, ona je lucidna i uznemirujuća, ali ima nešto čudno u vezi s njom. Miriši kao da je napravljena negdje drugdje. Zanimljivo je kako je to sve počelo.

"Imao sam običaj hvatati bilješke s don Juanom - na tisuće bilješki. Konačno mi je rekao: 'Zašto ne napišeš knjigu?' Rekao sam mu da je to nemoguće. Ja nisam pisac."Ali možeš napisati bezvrijednu knjigu, zar ne?' Pomislio sam: 'Da! Mogu napisati bezvrijednu knjigu.' Don Juan mi je postavio izazov: 'Možeš li napisati tu knjigu, znajući da to može donijeti slavu? Hoćeš li ostati besprijekoran? Ako će te voljeti ili mrziti - nije bitno. Možeš li napisati knjigu i ne prepustiti se bilo čemu što će ti stati na put?' Složio sam se.'Da. Učinit ću to."I desile su mi se užasne stvari. Ali gaćice mi nisu odgovarale."

Rekao sam mu da nisam siguran što znači posljednja opaska i on se nasmijao.

"To je stari vic. Ženi se pokvari auto i muškarac ga popravi. Ona nema novca i nudi naušnice. On kaže da mu supruga ne bi vjerovala. Ona ponudi sat, a on kaže da će mu ga lopovi ukrasti. Na kraju ona skida gaćice. 'Ne, molim vas', on kaže. 'Nisu moje veličine."

KRITERIJ PO KOME STE MRTVI

Nikad nisam bio sam dok nisam upoznao don Juana. On je rekao: "Otarasi se svojih prijatelja. Oni ti nikada neće dozvoliti da nezavisno djeluješ - previše te dobro poznaju. Nikada nećeš moći doći iz lijevog polja s nečim... razornim." Don Juan mi je rekao da iznajmim sobu, što otrcaniju, to bolju. Nešto sa zelenim zidovima i zelenim zavjesama koje smrde na mokraću i cigarete. "Ostani tamo", rekao je. "Budi sam dok ne umreš." Kazao sam mu da to ne mogu učiniti. Nisam želio napustiti moje prijatelje. On je rekao: "Dobro, više nikada neću pričati s tobom." Mahnuo mi je zbogom, širok osmjeh. Čovječe, kakvo olakšanje! Taj čudni stari čovjek - taj Indijanac me otjerao. Cijela stvar se tako fino završila.

Što sam se više približavao L. A., to sam postajao očajniji. Shvatio sam da dolazim kući - mojim "prijateljima". A zašto? Da vodim besmislene razgovore s onima koji me tako dobro poznaju. Da sjedim na kauču pored telefona čekajući da me pozovu na zabavu. Beskonačno ponavljanje. Otišao sam u zelenu sobu i pozvao don Juana. "Hej, ne da mislim to uraditi - ali reci mi kriterij po kome si mrtav." "Kada više ne mariš imaš li društvo ili si sam. To je kriterij po kome si mrtav." Trebalo mi je tri mjeseca da umrem. Penjao sam se na zidove očajan što mi prijatelji ne dolaze. Ali sam ostao. Na kraju sam se otarasio pretpostavki; ne poludiš zato što si sam. Poludiš zbog načina na koji živiš, to je sigurno. Na to možeš računati.

SASTAVLJANJE SVJESNOSTI

Išli smo njegovim mini busom prema jeftinom apartmanu gdje je Castaneda otišao umrijeti.

"Mogli bismo otići u vašu staru sobu", rekao sam, "i pokucati na vrata. Tek tako."

Rekao je da bi to, možda, odguralo stvar predaleko.

"Što želiš od svog života?' To me don Juan obično pitao. Moj klasični odgovor je glasio: 'Iskreno, don Juane, ne znam.' To je bila moja poza 'umnog' čovjeka - intelektualca. Don Juan je rekao: 'Taj odgovor bi mogao zadovoljiti tvoju majku, ne mene.'

Vidite, nisam mogao misliti - bankrotirao sam. A on je bio Indijanac. Carajo, cono! Bože, ne znate što to znači. Bio sam ljubazan, ali sam ga gledao s visine. Jednog dana je pitao da li smo nas dvojica jednaki. Oči su mi se napunile suzama kada sam ga zagrlio. 'Naravno da smo jednaki, don Juane! Kako si mogao reći tako nešto.' Veliki zagrljaj; praktično sam plakao. 'Stvarno misliš tako?' - zapita on. 'Da, tako mi boga!' Kada sam ga prestao grliti, on reče: 'Ne, mi nismo jednaki. Ja sam besprijekoran ratnik - a ti si šupak. Ja mogu sumirati cio svoj život u trenutku. Ti čak ne možeš ni misliti."

Skrenuli smo s puta i parkirali ispod nekog drveća. Castaneda je zurio u trošnu zgradu s neobičnom živošću, šokiran što je ona još tu. Rekao je da je odavno trebala biti srušena - da je njen opstanak na svijetu neka vrsta tajanstvene magije. Djeca su se igrala s divovskim plastičnim vatrogasnim kolima. Neka beskućnica je prošla poput mjesečarke.

Nije napravio pokret da izađe. Počeo je pričati o tome što je "umiranje u toj zelenoj sobi" značilo. U vrijeme kada je napustio to mjesto, Castaneda je konačno uspio slušati bez predrasuda radikalne premise staroga Indijanca.

Don Juan mu je rekao da kada čarobnjaci vide energiju, ljudski oblik se predstavlja kao svjetlosno jaje. Iza jajeta - otprilike na dužini ispružene ruke - nalazi se "skupna točka," gdje su sakupljena sjajna vlakna svijesti. Način na koji vidimo svijet ovisi o položaju te točke. Skupna točka čovječanstva je fiksirana na istom mjestu na svakom jajetu. Takva suglasnost je razlog našeg uniformnog pogleda na svijet. (Čarobnjaci zovu tu arenu svijesti "prva pozornost".) Naš način percipiranja se mijenja kada se točka pomakne uslijed povrede, šoka, droge - ili u snu, kada sanjamo. "Umjetnost sanjanja" je pomicanje i fiksiranje skupne točke na novom položaju, stvarajući percepciju drugačijih, cjelovitih svjetova ("druge pozornosti"). Manja pomicanja točke unutar jajeta su još uvijek u ljudskoj sferi i dovode do halucinacija i delirija - ili do svijeta koji doživljavamo u snovima. Veća pomicanja skupne točke, dramatičnija, povlače "energetsko tijelo" izvan ljudskog pojasa u neljudska carstva. Tamo su otišli don Juan i njegova grupa 1973. kada su "izgorjeli iznutra", ispunjavajući nezamislivi zavjet njegove loze: evolucijski let.

Castaneda je saznao da su čitave civilizacije - grupe sanjača - nestale na isti način. Pričao mi je o čarobnjaku iz njegove loze koji je imao tuberkulozu i bio sposoban pomaknuti svoju skupnu točku i izbjeći smrt. Taj čarobnjak je morao ostati besprijekoran; njegova bolest visila je nad njim poput mača. Nije mogao sebi priuštiti Ego - točno je znao gdje leži njegova smrt, u zasjedi.

Castaneda se okrenuo prema meni smiješeći se. "Hej...", rekao je sa čudno izražajnim pogledom, i ja sam bio spreman. Tri tjedna sam bio ispunjen njegovim knjigama i njihovom zaraznom prezentacijom mogućnosti. Možda je ovo trenutak za sklapanje pakta s Meskalitom. Ili smo već "prošli kroz maglu" bez mog znanja?

"Hej", ponovio je, a oči su mu blistale. "Hoćeš li hamburger?"

BOJKOTIRANJE PARADE

"To što je skupna točka čovjeka fiksirana na jednom mjestu je zločin."

Sjedio sam s Taishom Abelar na klupi ispred Muzeja umjetnosti na Wilshiru. Nije odgovarala mojoj predstavi o njoj. Castaneda je rekao da je to dio njene obuke. Ona je preuzimala različite likove - jedan je bio "Luda žena iz Oaxaca-e", raskalašena, prljava prosjakinja - u vrijeme kada je bila glumica početnica u Kazalištu čarobnjačke akcije.

"Htjela sam svoju knjigu nazvati "Veliki Prijelaz", ali sam shvatila da je to previše Istočnjački."

"Budistički koncept je vrlo sličan." "Ima mnogo paralela." Naša grupa je prelazila preko godinama, ali smo tek nedavno usporedili bilješke - jer naš odlazak je sve bliže. 75 % naše energije je tamo, 25 % ovdje. Zbog toga moramo otići."

"Da li je tu bila Carol Tiggs? Na tom 75 postotnom mjestu?" "Mislite u Zoni sumraka?"

Na trenutak joj je lice bilo bezizražajno, a onda se nasmijala. "Osjećali smo Carol Tiggs na našim tijelima kada je otišla. Imala je ogromnu masu. Bila je kao svjetionik, znak. Davala nam je nadu - poticaj da idemo dalje. Jer smo znali da je tamo. Kada god bih se počela prepuštati, osjetila bih njeno tapkanje po ramenu. Bila je naša veličanstvena opsesija."

"Zašto je 'majmunu' tako teško putovati?"

"Mi imamo minimalno percipiramo; Što više imamo zapletaja u ovom svijetu, teže nam je reći zbogom. Svi ih imamo - svi želimo slavu, želimo biti voljeni, sviđati se ljudima. Zaboga, neki od nas imaju djecu. Zašto bi bilo tko želio otići? Nosimo kapuljaču, kabanicu... imamo trenutke sreće koji nas drže do kraja života. Poznavala sam mis Alabame. Da li je to dovoljno da je spriječi da postigne slobodu? Da. 'Mis Alabama' je dovoljno da je zakoči.' Bio je to trenutak za postavljanje jednog od Krupnih Pitanja (bilo ih je poprilično): Kada govore o "prelasku prijeko", znači li to s njihovim fizičkim tijelima? Odgovorila je da promjena ega ne znači frojdovski ego nego stvarno, konkretno "ja" - da, fizičko tijelo.

"Kada su don Juan i njegova grupa otišli", rekla je, "otišli su s totalnošću svojih bića. Otišli su zajedno s cipelama."

Rekla je da je sanjanje jedino autentično novo područje filozofskih istraživanja - da je Merlo-Ponti pogriješio kada je rekao da je čovječanstvo osuđeno na doživljaj a priori svijeta.

"Postoji mjesto bez a priorija - druga pozornost. Don Juan je uvijek govorio da su filozofi 'promašeni čarobnjaci'. Ono što im je nedostajalo je energija za skočiti izvan svojih ideala. Svi mi nosimo torbe idući prema slobodi: Bacite prtljagu. Mi se čak moramo otarasiti prtljaga čarobnjaštva."

"Prtljaga čarobnjaštva?"

"Mi se ne bavimo čarobnjaštvom; mi ne radimo ništa. Sve što radimo je micanje skupne točke. Na kraju vas "biti čarobnjak" može zarobiti isto kao i bit 'Mis Alabama'."

Do nas se dovukla otrcana, krezuba žena s razglednicama za prodaju - Luda žena s Miracle Mile. Izabrao sam jednu i dao joj dolar. Pokazao sam razglednicu Taishi; bila je to slika Isusa koji se smije. "Neobičan trenutak", reče ona.

DOLAZE GOSTI

Gdje na ovom svijetu ima prostora za istraživanje?

Sve je a priori - završeno i iscrpljeno. Mi smo predviđeni za senilnost; ona nas čeka kao Magina, riječna bolest. Kada sam bio dječak, čuo sam za to. Bolest pamćenja. Napada ljude koji žive na obali rijeke. Postajete opsjednuti čežnjom koja vas gura da idete sve dalje - da lutate bez smisla, beskonačno. Rijeka vijuga; ljudi su imali običaj govoriti "rijeka je živa". Kada okrene tok, nikada se ne sjeća da je tekla od istoka prema zapadu. Rijeka zaboravlja samu sebe.

Bila je jedna žena koju sam posjećivao u odmaralištu. Bila je tamo 15 godina. Petnaest godina se pripremala za zabavu u hotelu Del Koronado. To je bila njena iluzija; svakog dana se spremala za goste koji nisu nikada dolazili. Na kraju je umrla. Tko zna - možda su tog dana gosti konačno došli.

...

...

INDEKS NAMJERE

"Što da kažem, kako izgledate?" Njegov glas je postao hinjeno apsurdan. On je bio Fernando Rey, buržoaski narcis - samo s nagovještajem Laurenca Harveya. "Možete reći da ličim na Lee Marvina." Bio je sumrak u Roxbury parku. Čuli su se stalni, udaljeni udarci teniske loptice koja se odbijala od betonskog zida. "Čitao sam jednom članak u Esquireu o kalifornijskom čarobnjaštvu. Prva rečenica je bila: 'Lee Marvin je uplašen.' Kad god nešto nije u redu, mogli ste me čuti: 'Lee Marvin je uplašen'."

Složili smo se da opišem Castanedu kao prikovanog za invalidska kolica s lijepo oblikovanim rukama i torzom. Reći ću da je imao miris Bijana i dugu kosu koja je nježno uokviravala njegovo lice kao mladog Foucaulta. Počeo se smijati. "Jednom sam poznavao ženu koja sada drži seminare o Castanedi. Kada je padala u depresiju imala je trik, način kako da izađe iz toga. Rekla bi samoj sebi: 'Carlos Castaneda liči na meksičkog konobara.' Bilo je to dovoljno da je oraspoloži. Carlos Castaneda liči na meksičkog konobara! - trenutni oporavak. Fascinantno! Kako je to tužno. Ali za nju, to je bilo dobro kao Prosac (sredstvo za umirenje op. prev.)!"

Ponovo sam prelistavao knjige i želio sam pitati o "namjeri". To je jedan od najapstraktnijih, stalnih koncepata u njihovom svijetu. Pričaju o namjeravanju slobode, namjeravanju energetskog tijela - čak i o namjeravanju namjere.

"Ne razumijem namjeru."

"Ništa ti ne razumiješ." Zbunio sam se. "Niti nitko od nas! Ne razumijemo svijet, mi samo rukujemo njime - ali uspješno rukujemo. Tako kada kažeš: 'Ne razumijem', to je samo slogan. Nikada ništa ne razumiješ u samom startu."

Bio sam raspoložen za raspravu. Čak i čarobnjaštvo ima "radnu definiciju". Zašto ne bi dao neku i za "namjeru"?

"Ne mogu ti reći što je namjera. Ni ja to ne znam. Samo bih napravio novu kategoriju na spisku. Mi se svi bavimo klasifikacijama-volimo imati popise. Jednom me je don Juan upitao: 'Što je to sveučilište?' Rekao sam mu da je to škola za više učenje. On je rekao: 'Ali što je škola za više učenje?' Kazao sam da je to mjesto gdje se ljudi sastaju da bi učili. 'Park? Polje?' Našao me je. Shvatio sam da 'sveučilište' ima drugo značenje za poreznog obveznika, učitelja, studenta. Mi nemamo pojma što je 'sveučilište'! To je kategorija s popisa, kao 'planina' ili 'čast'. Ne moraš znati što je čast da bi išao k njoj. Stoga idi prema namjeri. Napravi od namjere kategoriju. Namjera je samo svijest o mogućnosti - šansa da dobiješ šansu. To je jedna od vječnih sila u univerzumu koju nikada ne zovemo - hvatajući se za namjeru svijeta čarobnjaka, dajete sebi šansu da dobijete šansu. Ne hvatate se za svijet vašeg oca, svijet gdje ćete biti pokopani dva metra ispod zemlje. Namjeravajte pokrenuti skupnu točku. Kako? Namjeravanjem! Čisto čarobnjaštvo." "Idite prema tome, bez razumijevanja."

"Sigurno! 'Namjera' je samo kategorija - najvarljivija, ali potpuno upotrebljiva. Baš kao 'Lee Marvin je uplašen'."

FILOZOFIJA JADNIH BEBA

"Stalno susrećem ljude koji umiru od potrebe da mi ispričaju svoje bajke seksualnom zlostavljanju. Jedan tip mi je rekao da kada je imao deset godina, njegov otac je zgrabio njegovog pijetla i rekao: "Ovo je za jebanje!" To ga je traumatiziralo deset godina! Potrošio je tisuće dolara na psihoanalizu. Jesmo li toliko ranjivi? Sranje. Ovdje smo već pet milijuna godina! Ali to ga definira: on je "žrtva seksualnog nasilja". Mierda. Svi smo mi jadne bebe.

Don Juan me je prisiljavao da ispitam kako sam se odnosio prema ljudima želeći da me oni žale. To je bio moj "jedinstveni trik". Svatko od nas ima jedan trik koji rano nauči i ponavlja ga dok ne umre. Ako smo stvarno maštoviti, imamo dva. Uključite televizor i slušajte 'talk show': jadne bebe do kraja. Mi volimo Isusa - krvari, pribjen na križ. To je naš simbol. Nikoga ne zanima Isus koji je uskrsnuo i uzdigao se u nebo. Mi želimo biti mučenici, gubitnici; ne želimo da uspjeti. Jadne bebe, mole se jadnoj bebi. Kada je čovjek pao na koljena, postao je šupak kakav je danas."

ISPOVJEDI OVISNIKA O SVIJESTI

Castaneda je dugo izbjegavao temu psihotropnih droga, iako su one imale ogroman udio u njegovoj inicijaciji u svijet naguala. Pitao sam o čemu je tu riječ.

"Budući da sam muškarac, ja sam bio vrlo ukočen - moja skupna točka je bila nepokretna. Don Juan nije više imao vremena, pa je primijenio očajničke mjere."

"Zato vam je davao droge? Da pomakne vašu skupnu točku?" On je potvrdno klimnuo glavom. "Ali s drogama nema kontrole; kreće se navrat-nanos."

"Znači li to da je došlo vrijeme kada ste bili sposobni pokrenuti skupnu točku i sanjati bez upotrebe droga?"

"Naravno! To je djelo don Juana. Vidite, Juan Matus nije nimalo mario za Carlosa Castanedu. Njega je zanimalo drugo biće, energetsko tijelo - ono što čarobnjaci zovu "dvojnik". To je on želio probuditi. Vi koristite dvojnika za sanjanje, za navigaciju u drugoj pozornosti. To vas vuče prema slobodi. 'Ja vjerujem da će dvojnik obaviti svoju dužnost' rekao je. 'Učinit ću sve za njega - da mu pomognem probuditi se'. Osjetio sam žmarce. Ti ljudi su mislili ozbiljno. Oni nisu umirali plačući za svojim mamama. Plačući za macama."

Bili smo u kafiću usred aerodroma u Santa Moniki. Otišao sam u osvijetljeni WC da osvježim lice i upijem sve to. Zurio sam u zrcalo i mislio na dvojnika. Sjećao sam se nečega što je don Juan rekao Castanedi u "Umjetnosti sanjanja". "Tvoja je strast", rekao je, "da skačeš bez kapricioznosti ili promišljanja da raskineš tuđe lance."

Na putu nazad, smislio sam pitanje.

"Kako je to izgledalo - mislim, prvi put kada ste pomaknuli skupnu točku bez droga?"

Zastao je za trenutak, a onda pomaknuo glavu lijevo-desno:

"Lee Marvin je bio vrlo uplašen!" Nasmijao se. "Kada jednom počnete lomiti barijere normalne, povijesne percepcije, pomislite da ste ludi. Tada vam treba nagual, naprosto da se smijete. On smijehom rastjera vaše strahove."

PERNATA ZMIJA

"Vidio sam ih kako odlaze - don Juana i njegovu grupu, cijelo jato čarobnjaka. Otišli su na mjesto slobodno od ljudskosti i prisilnog čovjekovog obožavanja. Sagorjeli su iznutra. Napravili su pokret kada su odlazili, oni to zovu "pernata zmija". Postali su energija; čak i njihove cipele. Napravili su posljednji okret, jedan pokret, da vide ovaj čudesni svijet posljednji put. Ooh-woo-woo! Osjetio sam žmarce-drhtao sam. Posljednji okret... samo za moje oči. Mogao sam otići s njima. Kada je don Juan odlazio rekao je: "Meni je potrebna sva moja hrabrost da odem, sva moja nada - bez očekivanja. Da ostaneš, bit će ti potrebna sva tvoja nada i sva tvoja hrabrost."

Ja sam napravio lijep skok u ponor i probudio se u mojoj kancelariji, blizu Tiny Naylorsa. Prekinuo sam tok psihološkog kontinuiteta: što god se probudilo u toj kancelariji nije moglo biti "ja" kojeg poznajem linearno. Zato sam nagual. Nagual je ne-entitet - nije osoba. Umjesto ega postoji nešto drugo, nešto vrlo staro. Nešto promatrajuće, izdvojeno - i beskonačno manje posvećeno Egu. Čovjeka s egom pokreću psihološke želje. Nagual ih nema. On dobiva naređenja od neizrecivog izvora o kome se ne može raspravljati. To je konačno razumijevanje: nagual, na kraju, postaje priča, bajka. Ne može biti uvrijeđen, ljubomoran, posesivan - ne može biti ništa. Ali može pričati priče o ljubomori i strasti.

Jedina stvar koje se nagual plaši je "ontološka tuga". Ne nostalgija za dobrim starim vremenima-to je egomanija. Ontološka tuga je nešto drugo. Postoji neprekidna sila u univerzumu, kao gravitacija, i nagual je osjeća. To nije psihološko stanje. To je slivanje sila koje se ujedinjuju da zgaze tog malog mikroba koji se riješio svog ega. To se osjeća kada više nemate nikakvih privrženosti. Vidite kako dolazi, a onda to osjećate iznad sebe.

USAMLJENOST DALEKOG REPLIKANTA

Volio je filmove, prije 10.000 godina. U vrijeme cijelonoćnih projekcija na Visti u Holivudu, kada je učio kriterij po kome ste mrtvi. Više ne ide, ali vještice još uvijek idu. To je pomak od njihovih ćudljivih, epskih aktivnosti - nešto kao sanjanje o sigurnom seksu. Mada, ne baš.

"Znate, ima scena u 'Blade Runneru' koja je stvarno došla do nas. Pisac ne zna što priča, ali nešto pogađa. Replikant govori na kraju filma: 'Moje oči su vidjele nezamislive stvari.' Govori o konstelacijama- 'vidio sam ratne brodove s ruba Oriona' - gluposti, koještarije. To smo držali jedinom manom, jer pisac nije ništa vidio. Ali onda govor postaje prekrasan. Pada kiša i replikant kaže: Što ako svi ti trenuci budu izgubljeni u vremenu... kao suze na kiši?' To je vrlo ozbiljno pitanje za nas. To mogu biti samo suze na kiši - da. Ali ti činiš najbolje što možeš, gospodine. Napraviš najbolje što možeš i ako to nije dovoljno, onda jebi ga. Ako najbolje od tebe nije dovoljno dobro, jebi samog Boga."

BILJEŠKA ZA FEMINISTKINJE

Prije nego što sam ga posljednji put sreo, trebao sam se vidjeti s misterioznom Carol Tiggs na doručku. Prije dvadeset godina, ona je "skočila" s grupom don Juan Matusa u nepoznato. Nezamislivo, ona se vratila, nekako aktivirajući pravi putujući show čarobnjaka. Osjećao sam se sve više nelagodno zbog našeg nastupajućeg sastanka. Svaki put kada se 'Veliko Pitanje' nametalo ("Gdje ste, do đavola, bili deset godina?"), to bi nestajalo. Osjećao sam se kao da sam na tračnicama; Carol Tiggs je mahala iz zadnjeg vagona.

U univerzumu dvojnosti, Tiggs i Castaneda su energetski duplikati. Oni nisu zajedno u svijetu kao muž i žena. Imaju "duplu" energiju; za vidovnjaka, njihova energetska tijela izgledaju kao dva svjetlosna jajeta umjesto jednog. To ih ne čini "boljim" od Donner Grau ili Abelar, ili bilo koga drugog - naprotiv. To im daje sklonost, kao što je Juan Matus jednom rekao, da budu "dupli šupci". Do sada je Castaneda isključivo pisao o don Juanovom svijetu, nikada o svom. Ali "Umjetnost sanjanja" je prožeta mračnim, stranim prisustvom Carol Tiggs - i ispunjena je pričama o njihovim ekskurzijama u drugu pozornost od koje se diže kosa na glavi, uključujući pogibeljno spasavanje "svjesnog bića iz druge dimenzije", koje je preuzelo oblik koščate djevojčice sa čelično plavim očima, nazvane Plavi Skaut.

Taman sam se spremao otići, kada je zazvonio telefon. Bio sam siguran da je to Tiggs, koja zove otkazati sastanak. Bila je to Doner-Grau.

Rekao sam joj o snu koji sam imao tog jutra. Bio sam s Castanedom u prodavaonici poklona koja se zove Kojotov trag. Nije je bilo briga! Rekla je da su normalni snovi samo "besmislene masturbacije". Okrutna, bezosjećajna vještica.

"Željela bih nešto dodati. Ljudi mi kažu: 'Ti degradiraš feminizam... "lider" grupe bio je don Juan Matus, a sadašnji nagual je Carlos Castaneda -zašto je to uvijek muškarac?' Pa, razlog zbog koga su muškarci "lideri" je stvar energije - ne zato što oni znaju više ili su 'bolji'. Vidite, univerzum je, u biti, ženski; muškarac se tetoši zato što je jedinstven. Carlos nas vodi ne u onome što radimo na svijetu, već u sanjanju. Don Juan je imao tu groznu frazu. Imao je običaj govoriti da su žene 'lude pičke' - to nije bio nedostatak poštovanja. Baš zbog toga što smo 'lude' imamo sposobnost za sanjanje. Muškarci su ukočeni skroz-naskroz. Ali žene nemaju trezvenost, strukturu, kontekst; u čarobnjaštvu, to je ono što osigurava muškarac. Feministkinje su bijesne kada kažem da su žene u biti samozadovoljne, ali to je istina! To je zato što primamo znanje izravno. Mi ne moramo neprestano pričati o tome - to je muški proces.

Da li znaš što je nagual? Mit o nagualu? Da postoje neograničene mogućnosti za sve nas i da budemo nešto drugo od onoga što je zamišljeno da budemo: Ne morate slijediti put svojih roditelja. Hoću li ja uspjeti ili ne, nije bitno."

...

...

SAMO ZA TVOJE OČI

Tek što sam spustio slušalicu, telefon je ponovo zazvonio. Carol Tiggs je zvala da otkaže. Očekivao sam da ću osjetiti olakšanje, ali doživio sam razočaranje. Pričao sam s ljudima koji su bili na njenim predavanjima u Mauiju i Arizoni. Kažu da je bila sjajna; držala je dvoranu na nogama. Opako je imitirala Elvisa.

"Žao mi je što se ne možemo sastati", rekla je. U najmanju ruku, iskreno je zvučala. "Radovao sam se susretu s vama."

"U redu je. Srest ćemo se na jednom od vaših predavanja." "Oh, mislim da to neću raditi neko vrijeme." Pauza. "Imam nešto za vas."

"Munje iz vaših sisa?"

Pokolebala se za trenutak, a onda je prasnula u smjeh. "Nešto mnogo dramatičnije." Osjetio sam trzaj u dnu želuca. "Znate, uvijek kažu da ljudi imaju pukotinu između uma i tijela - taj debalans, taj 'um-tijelo problem'. Ali prava dihotomija je između fizičkog i energetskog tijela. Mi umiremo a da nikada ne probudimo tog magičnog dvojnika, i on nas mrzi zbog toga. Toliko nas mrzi da nas na kraju ubije. To je čitava tajna čarobnjaštva: dostići dvojnika za apstraktni let. Čarobnjaci skaču u prazninu čiste percepcije sa svojim energetskim tijelom."

Još jedna pauza. Pitao sam se je li to sve što ima reći. Htio sam progovoriti, ali nešto je zakočilo moje riječi.

"Ima jedna pjesma za koju je don Juan mislio da je lijepa - rekao je da je pesnik umalo napravio pravu stvar. Don Juan je zamijenio jednu riječ da bi je načinio savršenom. Stavio je riječ sloboda umjesto riječi ljubav."

Onda je počela sablasna recitacija:

Samo dvaput se živi - ili se samo tako čini
Jedan život za tebe, a drugi za tvoje snove.
Prolaziš kroz godine i život izgleda pitomo
Dok se ne pojavi jedan san - i ime mu je Sloboda.
A Sloboda je stranac koji će te dozivati
Na opasnost ne misli - jer će stranac otići.
Taj san je za tebe - zato plati cijenu.
Nek jedan san postane stvarnost…
(Samo dvaput se živi )

* Riječi glazbe iz filma "You Only Live Twice" (James Bond) od John Barry i Leslie Bricusse-a.

Za trenutak je zadržala tišinu. Onda reče: "Slatki snovi", i uz imitaciju vještičjeg kikota spusti slušalicu.

SVRAB NAGUALA

Kako su dani postajali hladniji bilo je sve lakše osjećati žaljenje - zbog bilo čega, čak i Prozaka (lijek za smirenje, prim. prev.). Što ako se ispostavi da Castaneda ne izmišlja ništa? Ako je to točno, onda ste u gadnom sosu. Posljednji put smo se sreli jednog hladnog dana na plaži, pored doka. Rekao je da ne može dugo ostati. Bilo mu je žao što nisam sreo Carol Tiggs. Neki drugi put. Osjetio sam se kao jadna beba - do đavola, ja samo želim biti voljen. Bio sam uplašen kao Lee Marvin; bio sam Rutger Hauer s limenom konzervom; Isus s Miracle Mile (ulica s luksuznim trgovinama, op. prev.) koji vrišti. A Isus je gledao dolje na ljude i rekao: "Tako mi je dosadno." Sjeli smo na jednu od klupa na grebenu. Želio sam ga zadržati, barem na trenutak.

"Recite mi, kada ste zadnji put osjetili nostalgiju?" Odgovorio je bez oklijevanja:

"Kada je trebalo reći zbogom mom djedu. On je odavno bio mrtav. Don Juan mi je rekao da je došlo vrijeme reći zbogom. Spremao sam se za dugo putovanje, bez povratka.'Moraš reći zbogom', rekao je, 'jer se nikada nećeš vratiti.' Zamislio sam svog djedu ispred sebe - vidio sam ga savršeno detaljno. Bila je to potpuna vizija. Imao je živahne oči. Don Juan je rekao: 'Kaži zbogom zauvijek.' Oh, agonija! Bilo je vrijeme da spustim zavjesu i ja sam to učinio. Moj djed je postao priča. Ispričao sam to tisućama puta." Otišli smo do njegovih kola.

"Osjećam svrab u pleksus solarisu - vrlo uzbudljivo. Sjećam se da je don Juan to osjećao, ali ja nisam razumio što to znači. To znači da će uskoro doći vrijeme odlaska." Zadrhtao je ushićeno. "Kako je to čarobno!" Dok je odlazio, viknuo mi je kroz prozor: "Zbogom, čuveni gospodine!"

SVJETLA SE GASE

Čuo sam za predavanje u San Francisku. Završio sam pisanje o njima, ali sam odlučio otići. Staviti točku na i, da tako kažem.

Auditorij je bio u industrijskom parku u Silikonskoj dolini. Njegov avion je kasnio; a kada je ušao, dvorana je bila puna. Elokventno je pričao tri sata bez prestanka. Odgovarao je na pitanja hrabreći, moleći, parirajući. Niko se nije ni pomaknuo.

Na kraju je pričao o ubijanju ega. "Don Juan je imao metaforu:'Svjetla se gase, muzičari pakiraju instrumente. Nema više vremena za igranje: vrijeme je za umiranje.' Juan Matus je rekao da postoji beskonačno vrijeme i da uopće nema vremena - čarobnjaštvo je kontradikcija . Živite ga! Živite ga veličanstveno!"

Mladić je ustao iz publike.

"Ali kako to napraviti bez nekoga poput don Juana? Kako to možemo napraviti bez pridruživanja..."

"Nitko se ne 'pridružuje' nama. Nema gurua. Ne treba vam don Juan", istaknuo je. "Meni je on bio potreban -tako bih to mogao vama objasniti. Ako želite slobodu, potrebna vam je odluka. Nama treba masa u svijetu; ne želimo biti masturbatori. Ako rekapitulirate, sakupit ćete energiju - mi ćemo vas naći. Ali treba vam mnogo energije. Za to treba uložiti silan napor. Zato, suzdržite se od prosuđivanja i prihvatite mogućnost. Učinite to."

"Don Juan je imao običaj reći: 'Jedan od nas je seronja. A to nisam ja'." Zastao je na trenutak. "To vam danas hoću reći." Svi su se počeli smijati i pljeskati, dok je Castaneda odlazio na zadnji izlaz.

Želio sam potrčati za njim vičući: "Molim vas, volite me!" Ako ništa drugo, bio bi to dobar štos. Ali zaboravio sam na limenu konzervu.

Šetao sam puteljkom pored ribnjaka u tami. Lagani povjetarac je razbacivao krhko lišće po njegovim rubovima. Sjetio sam se jednog od naših razgovora - pričao je o ljubavi. Čuo sam njegov glas i zamišljao sam sebe na zadnjem vagonu okrenut prema riječima koje su pristizale... C.C.

"Zaljubio sam se kada sam imao devet godina. Istinski, pronašao sam svoje drugo ja. Stvarno. Ali, to nije bilo suđeno. Don Juan je rekao da bih bio statičan, nepokretan. Moja sudbina bila je dinamična. Jednog dana, ljubav mog života se - ta devetogodišnja djevojčica! - preselila. Moja baka je rekla: 'Ne budi kukavica! Idi za njom!' Volio sam svoju baku, ali to nikada nisam pokazivao jer mi je bilo neugodno - imala je govornu manu. Zvala me je 'afor' umjesto 'amor' (dragi, op. prev.). To je zapravo bio samo strani akcent, ali ja sam bio vrlo mlad, nisam znao. Baka mi je stavila hrpu novčića u ruku.'Idi i nađi je! Sakrit ćemo je i ja ću se brinuti za nju!' Uzeo sam novac i htio krenuti. Baš tada, bakin joj je ljubavnik šapnuo nešto u uho. Okrenula se prema meni praznog pogleda. 'Afor,' rekla je, 'afor, dragi moj...' i uzela novac natrag. 'Žao mi je, ali upravo nam je isteklo vrijeme.' Ja sam zaboravio na to - trebale su proteći godine da bi to don Juan ponovno sastavio.

"To me proganja. Kad osjetim svrab - a sat pokaže četvrt do dvanaest - prođu me žmarci! Drhtim, do današnjeg dana!

"'Afor'... dragi moj. Isteklo nam je vrijeme.' "

Copyright Details Magazine, travnja 1994.