Izvan tjelesna iskustva

Prethodna tema Sljedeća tema Go down

Izvan tjelesna iskustva

Postaj  Admin on sub oľu 21, 2009 2:34 am

.

Admin
Admin

Broj postova : 77
Registration date : 16.03.2009

Korisnički profil http://orlovdar.forumotion.com

[Vrh] Go down

Re: Izvan tjelesna iskustva

Postaj  promatrac on sri tra 01, 2009 11:07 pm

Počeo mi je studij i bilo mi je zlo kad sam vidio koliko gradiva ima za savladati
i koliko sveg tog napraviti da bi makar imao pravo na ispit.
Tad je i bio rat, bio je problem putovati i čekati kad će početi uzbuna i tako
čamiti u stranom gradu u podrumu ili vlaku...

Ležao sam u sobi i tako se brinuo, gledao sebe kako se brinem, i shvatio
da ta briga jednostavno ne služi ničem osim da bi me mučila i još više zablokirala da učim i živim.
Ugasio sam nekako taj dio sebe koji se zove "briga".
Svijet se istog trena počeo mijenjati i stvarnost je postala "slatka".
Svašta sam osjetio, ne znam to napisati.
Bilo je tu nešto i sa listovima na nogama, nešto životno, čisti užitak, radost, energija, slast.
I tako neprimjetno se ta svjetlost penjala višlje po kičmi došla do lopatica.
Ležao sam na trbuhu sa glavom na ruci, odjednom mi se ruka počela povečavati.
Ko klada!
Dalje se povečavala do nezamislivih proporcija.
To je postepeno ko neki požar zarazilo cijelo tijelo. Povečavao sam se.
Istovremeno se ošit (opna između trbušnog i plučnog dijela u prsima)
počeo toliko grčiti da sam mislio da će mi srce izletiti na usta van.
Pogledao sam po sobi i počeli su se pojavljivati neki oblaci.
Kovitlali su se ko u nekim virovima.
Ja sam cijeli narastao do nekih nepojmljivih mjera i osjetio sebe ko
nešto ogromno što ima pipke na sve strane ko morski jež.
Pipci su iz normalnog prostora sezali van u vječnost.
Sljedeće što sam primjetio je da fizičkog tijela više nije bilo, pretvorilo se u nešto drugo eteričko.
Tako nekako istovremeno je sobu i svijet odnio povjetarac koji je dolepršao izvan ovog svijeta.
Našao sam se kako plutam ogromnošću ko čista svijest, mjehur svijesti koji percipira na
sve strane odjednom, ili možda nema strana?
Bio sam to ja, ali ne sa razumom, razum je ostao tamo negdje umotan i 100% zaustavljen.
Malo sam se uplašio jer sam skužio da sam van vremena.
Prostor me nije uplašio, nego vrijeme. To je ono neko vrijeme naguala.
Osjetio sam da je to nešto iz čeg izviru svi svjetovi i sva vremena koja mogu percipirati, postojeća i alternativna.
Tamo vani je nešto stvaralačko, što stvara svijetove i vrijeme, neka sila ogromna.
Ta sila je nešto beskonačno ogromno i ima nepojmljivo veliku žestinu, beskonačno jaku za pojmove tonala.
Ta ogromnost je ispunjena silnicama i živa je.
Uplašio sam se da više neču naći svoj svijet i vrijeme, jer to nije samo van prostora, mnogo je kompliciranije.
Zagrebao sam nazad i sastavio se u fizičku formu,
moje tijelo i svijet su se ponovo zgusnuli iz onog tamo iz ogromnosti.
Pri svemu tome sam bio apsolutno sam, tamo vani je postojala samo moja svijest i
beskonačna strujanja energije koja su živa i tako jaka da je naš svemir, ama baš ništa za tu silu.
Bilo je pomalo strašno naći se u situaciji da budem potupuno sam, jer se
osjetilo da ne mora biti da ću ikad više sastaviti svoj svijet i vidjeti ljude ili išta razumu poznato.

promatrac

Broj postova : 22
Registration date : 27.03.2009

Korisnički profil

[Vrh] Go down

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh]


 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.