ORLOV DAR
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

O dnevniku snova

4 posters

Go down

O dnevniku snova Empty O dnevniku snova

Postaj  Admin uto oľu 17, 2009 11:13 am

Pisite snove ako mislite da bi bili interesantni da ih i drugi citaju
Wink


Zadnja promjena: Admin; sri tra 08, 2009 9:45 am; ukupno mijenjano 1 put.
Admin
Admin
Admin

Broj postova : 77
Registration date : 16.03.2009

https://orlovdar.forumcroatian.com

[Vrh] Go down

O dnevniku snova Empty Re: O dnevniku snova

Postaj  Zaya sri tra 08, 2009 9:41 am

Ovaj san sam sanjala pre par meseci...
Noc pre punog meseca, cim sam zaspala, cula sam svoje disanje i kao neko pevanje mmmmmm.Otvorim oci i cujem da sam to ja. Ponovo zaspim i ponovo cujem kako pevam mmmmm. Zaspim i vidim pred sobom Drunvala Melchizedeka vodi me u meditaciju spajanja sa centrom planete zemlje. On izgovori molitvu zemlji koja je bila ujedno i trazenje oprostaja i davanje zahvalnosti prema zemlji.
Osetim potpuni mir, tamu centar zemlje i odjednom, budemo svescu izbaceni, buup!!
Kao kada bi izronili na povrsinu vode.
Pogledam u Drunvala, a on kaze idemo ponovo. Ponovi molitvu i ponovo budemo u centru zemlje. Ponovi se isto nekoliko puta. Pocela sam da negodujem, razocaram se svaki put i kazem eto nece da nas primi. On objasni da ce nas izbacivati onoliko puta koliko puta sam se puta, do sada, sa njom razdvajala. Toliko puta moramo se truditi. Sve je u redu.
Opet se koncentrisemo na cenar zemlje i ovog puta me preplavi energija zemlje. Odjednom sam videla celu planetu kao ogomnu matricu, kao prelepa cipka, ogomna trodimenzionalna kugla koja je svetlela svetlo zelenom svetloscu. i videla sam i sebe i moju sobu sve je bilo od te svetlo zelene svetlosti.
I opet nas zemlja izbaci i ponovo se nadjemo na mestu gde smo meditirali, koje je ujedno bila i moja soba a ujedno na zemlji u prirodi u nekom krugu. Bio je mrak.
Ponovo se koncentrisemo i ovog puta budem potpuno opustena.
Kada smo se spojili sa centrom zemlje, cujem zzzzzzzzzzz zzujanje zvuk koji je prosao kroz moje srce i celo telo je vibriralo tim zujanjem.

Sednem, sada u ovoj realnosti, u krevetu i stavim ruke na srce govoreci glasno, da sam ozdravila, i toliko sam se radovala sto sam zdrava. Drunvalo je sedeo u sredini moje sobe. Bila sam presretna sto sam se spojila sa planetom i jedne sekunde sam zaplakala od srece. Bilo mi je jasna jedna stvar.
Ljudi ... ostavite sve i zivite kroz srce..
Zaya
Zaya

Broj postova : 93
Registration date : 16.03.2009

[Vrh] Go down

O dnevniku snova Empty Re: O dnevniku snova

Postaj  Vijaya sri tra 08, 2009 12:07 pm

Negde...

( Evo jednog sna, koji mi je bio interesantan, pa sam probala da napravim pricicu...)

Planeta Zemlja - neko drugo vreme...

Stojim ispred ucionice nespremna da izadjem na ispit.
Medjutim, dosla sam...kao i svaki put kada prosto “nesto” voli da mi inicira situacije na koje sam nespremna.

Ulazim u ucionicu gde me docekuje starija zena izmedju 60 i 70 godina, sa sedom ravnom kosom vezanom u donju pundju i sa izrazenim duguljastim, sanjalackim ocima.
Njen blagi osmeh i dubok pogled odavali su prisutnost i ulivali poverenje.
Stojim ispred nje u svoj svojoj konfuziji.

Sa strane prve klupe iza koje sam stajala...prepoznajem dve zenske osobe, koje su pretpostavljam dosle sa istom svrhom kao i ja...da polazu ispit. Kod njih takodje osetim strah i vetropirnu energiju koja jos vise pojacava moju konfuziju.

Pogledam sa leve strane, kad sa sirokih otvorenih prozora nazire se zuto bela bljesteca planeta.
Registrovala sam je a da je zapravo i nisam rekgistrovala. Hocu reci,da mi je najnoramlnije bilo da vidim takav prizor kao sto je nama sad normalno da vidimo Sunce napolju.

Ova Planeta je bila velika i bila je “po nasem” blizu. Bas blizu.
Stojim naspram Nje sa malom publikom koja je buljila u sveske ispred sebe.
Nisam imala nista, nikakve beleske, nikakav podsetnik. Nisam znala NISTA!...Ali nekako, cekala sam da mi postavi pitanje, spremna na sve. I zatim je rekla:

“Zelim da mi predstavis, opises i objasnis energije, chakre i kundalini Shakti...izaberi sama odakle ces da krenes” - glas joj je bio blag, a ona opustena i strpljiva.
Primetvsi to, konfuzija je pocela polako da se smiruje...sve do momenta dok nisam zaista ostala mirna i stalozena.
Sve se odigralo u par sekundi.
“Snop” znanja iz akashe krenuo je lagano da se spusta...hm...nekako “niotkuda”.
Najlakshe bi mi bilo da to prestavim kao snop svetlosti koji je snaznom silinom poceo da se spusta iz krunske chakre, medjutim iskustvo koje zelim da predstavim od strane mnogih bi bilo pogresno shvaceno zbog vec koriscenih, odnosno iskrivljeno koriscenih termina.
Dakle, najjednostavnije....u tih par sekundi, nekako niotkuda ili moze i odasvuda, spustilo mi se znanje i ja sam znala.Sve sam znala...Osecajuci vec unapred radost spoznaje TO u meni gorelo je od nadahnuca i zelje da Se predstavi recima.

U tih par trenutaka dok se sve to desavalo, "uciteljica" me je posmatrala i bas u momentu kada sam krenula da zadovoljim tu zelju, zelju da predstavim to znanje, zaustavila me je, cak je koristila i blagi pokret ruke. Rekla je:

“ Vijaya, stani!....ne moras da pricas, sve mi je jasno!”
Na momenat sam bila zbunjena.

“Kako ne moram da pricam, kako vam je jasno, pa nista nisam rekla?”-rekoh u chudu.

“Ne moras da odgovaras, Vidim da Znas!” - priblizila se laganim hodom prozoru okrecuci se ledjima i posmatrajuci, pretpostavljam predivan prizor kosmosa, zatim mi je opet dobacila preko ramena pogled i osmeh, prisla je do prve klupe sa bocne strane, naslonila se i rekla:

“ Znas li ti koliko si dugo na Zemlji?”...upitala me.

“Koliko sam dugo na Zemlji?...” - ponovih njeno pitanje u cudu.

"Da Vijaya...ti si dugo na zemlji" - smejuci se izgovoila je.
"Ne mogu te vise nista pitati" - milo me je posmatrala. Bila sam zaista zbunjena.

" Ali, kolko sam ja dugo na Zemlji?" - upitah je diskretno.
Podigla je glavu, dboko uzdahnula i rekla - " Osamsto godina."

Cutala sam neko vreme, znanje mi se polako gubilo pretpostravljam jer sam joj sve vise postavljala pitanja.
“ Da li je to malo ili puno godina?”...opet sam pitala. U tom momentu kao da je deo mene koji me je bunio bio svestan da je drugo vreme i da se vreme u ovom periodu sasvim drugacije racuna od onog na koje smo mi navikli.
Pocela je da klima glavom levo desno, naslanjajuci se sa ledja na klupu, konstantno smejuci se ocima. Rekla je:
“To je puno godina, bas puno...”- kao da je znala da sam zalutala u vremenu i prostoru, pa joj i nije bilo chudno sto je to pitam.

U medjuvremenu, moj termin za polaganje je istekao. Morala sam napustiti ucionicu i ustupiti mesto drugome.
Bese mi neprijatno, jer nisam smela pitati za ocenu kad zvanicno nisam ni polagala.
Cutala je i zamisljeno posmatrala kroz prostor okrenuta ledjima. Pozdravile smo se u toj tisini.

Izasla sam.


(Kasnije vec i ne znam sta je bilo, jer sam se od uzbudjenja probudila i pocela da zapisujem san
Smile
Vijaya
Vijaya

Broj postova : 19
Registration date : 30.03.2009

[Vrh] Go down

O dnevniku snova Empty Re: O dnevniku snova

Postaj  Zaya pon tra 13, 2009 1:40 pm

"Sanjam kako u lezecem stavu vidim nebo kroz zelene krosnje u aleji kestenova.
Taj put vodi u ulaz groblja.
Neko mi govori da sam umrla. Ne mogu da se pokrenem. Ne verujem mu, Kazem, vidis da sam ziva.
Medjutim glas sa strane me uporno ubedjuje da vise nisam ziva.
Odjednom sam u grobnici i pojavi se covek u crnom koji mi govori da sam umrla. Ne verujem mu govoreci mu da sam ziva i tu pocne rasprava.
Nikako nisam prihvatala da sam umrla. Za mene nije bilo razlike, jer bila sam ziva."

Very Happy
Zaya
Zaya

Broj postova : 93
Registration date : 16.03.2009

[Vrh] Go down

O dnevniku snova Empty Re: O dnevniku snova

Postaj  Vijaya pon tra 13, 2009 3:04 pm

Nesto je umrlo.. Wink ...To nesto, sigurno nisi TI....vec ITI affraid
Vidim da je ovde vec spominjan. Very Happy

A onaj covek u crnom sam ja..hahahahaha.... Twisted Evil
Drz' se ne daj sad od mene, inavazija na "tebe" kad krene..... O dnevniku snova 860245
Vijaya
Vijaya

Broj postova : 19
Registration date : 30.03.2009

[Vrh] Go down

O dnevniku snova Empty Re: O dnevniku snova

Postaj  sMira uto tra 21, 2009 9:36 am

Jedan stariji san:
Nalazim se u malom gradu kraj mora. Ispred mene trči devojčica i peva pesmu na italijanskom. Pomislim“ kako ona tako mala zna italijanski?“
Onda se setim da sanjam. Idem kroz taj grad i posmatram. Devojčica je nestala, a oko mene ima par ljudi. Između ostalih tu je i jedan kinez koji trči po velikoj šarenoj lopti i tako se kreće. Jedan se nalazi u automobilu i ja upirem mali prst u njega pokušavajući da vidim. U tom momentu osoba u automobilu nestaje.Prilazi mi čovek obučen u smeđe odelo, sa dužom smeđom kosom. Kaže mi „Prestani da pokušavaš da vidiš moje drugove, jer nećeš dobro proći“.
(tih me je dana ozbiljno interesovalo koliko je sanjanje stvarno, jer iako sam sanjala pre, nekako mi to sve bilo....pa za ne poverovati)
Pitam ga „Ma jel istina ovo za sanjanje, što piše u C.C. knjigama?“
On kaže :“Ma pusti Kastanedu, to su ti bapske priče.“
„Jel, a kako onda da sad ja razgovaram sa tobom i znam da je ovo san, a kažeš da nije istina?“
Lik i njegovi „drugari“ nestaju, a ja odlazim do obale mora (kasnije sam se budila u snu opet na istoj obali), sednem na šljunak. Pipnem rukom šljunak. Stvaran. Uštinem se za nogu. Boli.
Ma jeste stvarno, šta sere onaj, mislim.
Pogledam u pravcu mora. Tamo su dva ostrva, malo ih teže vidim, jer im oblik i nije baš postojan.
Sedim tako u svom snu i spopadne me neka tuga. Jeste stvarno mislim. I ne znam šta uopšte radim tu? I pitam se koliko toga nam je sakriveno još. I onda počnem da plačem. I od sreće, na neki način, jer jeste stvarno, a opet i od tuge neke. A onda pomislim „Eto, tebe , sMiro sediš u sanjanju i cmizdriš. E jesi smešna.“
Over
San:
Pričam nešto sa rođacima. Oni umiru od smeha. Izlazim na dvorište, noć je. Shvatim da je san. Polećem iznad kuća, gledam svoj rodni grad. Šta me ono Zaya pitala? Hm..Aha , kako izgledam. Ruke?Tu. Noge? Tu. (majku mu zašto sam bosa?). Šta sad da radim?Uživam u pogledu, odgore. Ajde da čujem kaakav mi je glas. Uf. Gadno i grlato. Pitam se gde ll je jedna osoba koju znam. Odjednom, u velikoj sam hali i nailazim na njega. On sedi na klupi, hala ima više spratova."Zdravo, jel tu i onaj tvoj?", pitam. (mislim na jedno biće koje proganja ovu osobu)"Jeste, eno ga dole, penje se polako, čuješ ga kako lupa?"
Ja:"Hoćeš da ga čekamo?".
On:"Ne."
Ja:"Onda da bežimo?"
Ja:"Hajde da promenimo san."
On:"Nemoj, nestaćeš."
Ja:"Neću".
Uhvatila sam ga levom rukom,za njegovu desnu i nekako smo ukrstili ruke.Prostorija je počela da nestaje, mrak okolo, ali i dalje osećam da držim tu osobu. Prizor dobija sivu boju. On je još tu.
Ja:"U šta sad gledamo, ne shvatam sliku."
On:"Šatori i neka deca unutra, hoće da pokvare konstrukciju."
On:"Kako si me našla?"
Ja: Zabavljala sam neke rođake, tamo kod babe. Izašla sam na dvorište i ne mogu da se setim. Mislim da sam legla da spavam. Onda sam počela da sanjam. Nekako sam skliznula odmah u sanjanje. (ovde sam mislila da je prethodni san bio java.)
On:"Da, to ti je važno, taj sekund pre sna. Uhvati se samo za sliku koju poslednju vidiš i eto te u sanjanju."
Pitam se da li je to zaista ta osoba, ili neki neorganac. Ali nemam loš osećaj, ne okreće mi se želudac i to, ko inače kad ih sretnem.
Ležimo u nekom šatoru. Onda sam zaspala u snu, opet. Dalje se ne sećam.
sMira
sMira

Broj postova : 10
Registration date : 31.03.2009

[Vrh] Go down

O dnevniku snova Empty Re: O dnevniku snova

Postaj  Vijaya sri tra 22, 2009 11:39 am

Sanjala sam jednom da sam tibetanski svestenik, zato sam se zezala sa Zayom gore na njen san da sam covek u crnom. Cool

Sanjala sam da moram da sprovedem jednu meni veoma dragu stariju zenu(koja je inace budista i vodi vipasana meditaciju ovde u Beogradu), kroz bardo ravni, nakon sto je napustila telo i odvedem je do prosvetljenja.
Boze, boze...ni sad ne mogu da verujem da sam uopste imala takvu ulogu, ali eto svest, podsvest ili ko zna sta svasta iskreiraju O dnevniku snova 569676
Sedela sam u svojoj meditaciji i znala sam da je napustila telo. Dobila sam iz "prostora" tu informaciju...Zatim sam se uputila lagano i stabilno ka stanu u kom je preminula...Znam da mi je trebalo jako puno da se snadjem, jer bas nisam znala tacnu lokaciju.Kao da sam morala astralno da je hvatam....ali san je bio tako ziv i prisutan...Prolazila sam kroz razne blokove zgrada..penjala se nekim stepenicama itd, itd...
Dosla sam do njenog stana i nakon ulaska pocela sam da se salim sa njom, jer sam znala da je "u shoku"...odnosno da nema pojma sta joj se dogadja...tako sam je zamajavala neko vreme..dok se nismo "smirile"..i dok sama nije primetila da se nesto cudno dogadja.Onda sam joj rekla, kad sam osetila da moze da PRIHVATI istinu i "izleti" pravim putem.Rekla sam joj kakva je situacija i da ona vise nije na zemaljskoj ravni.
Mirno je prihvatila izlaganje. Nasmejala se i "odletela".O dnevniku snova 578948
Znam da da sam joj rekla dok je jos bila u shoku, zaglavila bi se i ko zna gde bila, i ne bi uopste mogla da uradim posao(koji imadoh u snu ...haaah..)

Ujutru sam odmah otisla da joj ispricam san,posto je stanovala dva stana ispod mog.
Smejale smo se zajedno.'O dnevniku snova 590814'
Vijaya
Vijaya

Broj postova : 19
Registration date : 30.03.2009

[Vrh] Go down

O dnevniku snova Empty Re: O dnevniku snova

Postaj  Sponsored content


Sponsored content


[Vrh] Go down

[Vrh]


 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.